Danas je Veliki petak – Hristovo stradanje, najtužniji dan za hrišćane

U svim pravoslavnim hramovima popodne se iznosi Plaštanica, koja simbolizuje platno u koje je Isus umotan nakon skidanja sa krsta i na njoj je prikazano Hristovo polaganje u grob.

Na Veliki petak nema liturgije već se služe Carski časovi kada se čitaju djelovi iz jevanđelja o Isusovom stradanju.

Pravoslavni vjernici na Veliki petak strogo poste provodeći dan samo na suvom hljebu i vodi, a mnogi i "jednoniče", to jest cio dan ništa ne jedu, niti piju, već tek uveče uzmu malo hljeba i vode poslije večernje službe.

To je dan velike žalosti, ali i uvod i priprema za Vaskrs, koji je najveći hrišćanski praznik.

Veliki petak je dan kada su Rimljani osudili na smrt Isusa Hrista, na nagovor jevrejskih sveštenika i fariseja.

U znak tuge i žalosti, na Veliki petak ne zvone crkvena zvona počev od bdenija na Veliki četvrtak, a na bogosluženja poziva se drvenim klepetalima.

Carskim časovima se na jutrenju podsjeća na vođenja Hrista na sud ka Pontiju Pilatu, vrijeme osude, vrijeme krsnih stradanja i raspeća na brdu Golgota, a zatim i skidanja tijela Hristovog sa krsta večernjom službom na kojoj se iznosi Plaštanica.

Plaštanica se stavlja na posebno ukrašen sto ispred oltara, koji predstavlja Hristov grob.

Nakon večernje službe se u nastavku služi jutrenje Velike subote sa Statijama (opelo Isusu Hristu), nakon čega oko hrama ide litija sa Plaštanicom.

Statije su pjesme u kojima se opisuje žalost i patnja Presvete Bogorodice zbog raspeća i smrti njenog sina Isusa Hrista, ali i patnje koje najavljuju njegovo slavno vaskrsenje.

Zbog značaja ovoga praznika, svaka nedjelja u toku godine posvećena je Vaskrsu i svaka nedjelja je mali Vaskrs. 

Vaskrs spada u pokretne praznike i praznuje se poslije jevrejske Pashe, u prvu nedjelju poslije punog mjeseca koji pada na sam dan proljećne ravnodnevnice ili neposredno poslije nje. Nikada prije te ravnodnevnice.

Najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja po novom kalendaru.

Kod nas se na Veliki petak farbaju jaja.

Farbanje jaja za Uskrs spada u najstarije hrišćanske običaje i simbolizuje dan kada je Marija Magdalena došla u Rim da pripovijeda jevanđelje.

Stigla je i do cara Tiberija kome je na poklon donijela korpu jaja.

Car nije vjerovao u Hristovo vaskrsenje i rekao je da bi to bilo kao kada bi bijela jaja u korpi promijenila boju. Marija Magdalena je na to rekla: "Hristos vaskrse" i sva jaja u korpi su postala crvena.

Crvena boja je simbol radosti i vaskrsenja, a prvo crveno jaje se čuva do narednog Vaskrsa kao "čuvarkuća", zaštitnik porodice.

Prema drugoj legendi, stanovnici Jerusalima su se rugali hrišćanima da Hristos nije vaskrsao, jer je to nemoguće, kao što nije moguće da kokoške snesu crvena jaja.

Sljedeće godine, na dan Uskrsa, sve kokoške u Jerusalimu su snijele crvena jaja.