Goran Bare
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU
„Publici sam Goran Bare, a sinu otac“: Bolna priča o sinu Miranu i odnosu koji je prošao kroz udaljenost, kajanje i ljubav
Iza čovjeka koji je decenijama pjevao o bolu, izgubljenim ljubavima i demonima koji ne daju mira, krije se mnogo više od rok zvijezde. Goran Bare je priča o čovjeku koji nikada nije umio da sakrije svoje ožiljke, pa ih je pretvorio u pjesme koje razumiju i oni koji nikada nijesu izgovorili ono što ih najviše boli.
Dok je pred publikom bio jedan od najbeskompromisnijih rokera ovih prostora, Goran Bare nosio je i jednu mnogo tišu životnu priču — onu o sinu Miranu, propuštenim godinama i očinstvu koje mu je, kako je sam priznavao, promijenilo život.
Postoje ljudi koji umiju da pred hiljadama ljudi otpjevaju ono što nikada nijesu uspjeli da izgovore u četiri zida. Goran Bare decenijama je bio upravo takav čovjek. Na bini je bio sirov, glasan, nepredvidiv i potpuno svoj. Ali kada bi se svjetla ugasila, iza rok legende ostajao je čovjek sa svojim gubicima, kajanjem i ljubavima koje nijesu uvijek uspijevale da pronađu pravi put.
Među tim pričama posebno mjesto zauzima njegov sin Miran.
Njihov odnos nije bio jednostavan. Bare je otvoreno govorio o tome da su se tokom godina udaljili, da je njegov sin odrastao daleko od njega i da između njih nije postojala bliskost kakvu je želio. U tim priznanjima nije bilo uobičajenog opravdavanja kojim javne ličnosti često pokušavaju da ublaže sopstvene greške. Bilo je nečeg mnogo ogoljenijeg — svijesti da postoje stvari koje novac, slava i uspješna karijera ne mogu nadoknaditi.
Sin koji je odrastao daleko od oca
Miran je sin Gorana Bareta i njegove prve supruge Mirjane, koja je preminula 1995. godine. Nakon majčine smrti, Miran je odrastao uz baku i djeda u Vinkovcima, dok je Bare svoj život i muzičku karijeru nastavio da gradi u Zagrebu. Ta fizička udaljenost vremenom je postala i emotivna.
Godinama kasnije, Bare je u intervjuima govorio o tome koliko je njihov odnos bio složen. U razgovoru za hrvatski portal 24sata 2022. godine priznao je da tada nijesu imali blizak odnos i da ga je boljelo što ga sin nije doživljavao onako kako je želio — kao oca.
- Moje dijete me ne doživljava kao oca, nemamo nikakav odnos - rekao je tada, ne skrivajući žaljenje zbog situacije u kojoj su se našli.
Bile su to riječi koje su otkrile jednu drugačiju stranu čovjeka kojeg je javnost navikla da posmatra kroz njegovu muziku, temperament i burnu životnu biografiju.
Jer nije isto priznati da si pogriješio pred publikom i priznati da si možda propustio nešto što se ne može ponoviti — djetinjstvo sopstvenog djeteta.
„Da nijesam postao otac, bio bih mrtav“
Među najpotresnijim stvarima koje je Bare izgovorio o očinstvu jeste njegovo priznanje da ga je rođenje sina promijenilo više nego što je možda i sam očekivao.
U istom intervjuu 2022. godine kazao je da, da nije postao otac, vjerovatno danas ne bi bio živ.
Ta rečenica govori mnogo o čovjeku koji je kroz život prolazio kroz ozbiljne lične krize. Ne govori samo o odgovornosti koju je osjetio kada je dobio dijete, već i o tome koliko mu je očinstvo značilo u trenucima kada mu je, prema sopstvenim riječima, život mogao krenuti sasvim drugim putem.
Miran je bio dio njegovog svijeta čak i onda kada nijesu uspijevali da budu bliski.
Bare je govorio i o tome da je ponosan na sina, koji je završio dva fakulteta. U njegovim riječima osjećao se ponos čovjeka koji je u životu napravio mnogo grešaka, ali je u svom djetetu prepoznavao nešto dobro, vrijedno i potpuno odvojeno od sopstvene javne slike.
Možda je upravo u tome i bila jedna od njegovih najiskrenijih emocija: želio je da Miran uspije svojim putem, bez potrebe da postane njegova kopija.
Kajanje zbog godina koje se ne mogu vratiti
Goran Bare nikada nije pripadao svijetu u kojem se emocije lako objašnjavaju. Njegov život obilježili su veliki gubici, teški periodi i borbe koje nijesu uvijek bile vidljive onima koji su ga gledali sa bine.
Ipak, kada je govorio o sinu, u prvi plan nije dolazila njegova rok buntovnost, već svijest o vremenu koje je prošlo.
U jednom od svojih javnih priznanja govorio je o propuštenim važnim datumima, rođendanima i trenucima u kojima nije bio prisutan onako kako je trebalo. Takve stvari možda djeluju male u poređenju sa velikim životnim tragedijama, ali u odnosima između roditelja i djece često upravo one ostavljaju najdublji trag.
Dijete ne pamti samo ono što mu roditelj pruži. Pamti i odsustvo, čekanje i pitanja na koja nije uvijek dobilo odgovor.
A roditelj ponekad tek kasnije shvati da su neke od najvažnijih životnih uloga one u kojima nema aplauza, publike ni druge prilike da se scena ponovi. Ipak, Bareova priča nije samo priča o udaljenosti.
Poslije svega, pronašli su put jedan do drugog
Godine 2014. Bare je govorio o važnom razgovoru sa sinom koji mu je donio veliko olakšanje. Miran mu je, prema njegovom svjedočenju, rekao da je bio dobro tokom odrastanja. Taj razgovor mu je mnogo značio i pomogao mu da neke stvari sagleda drugačije.
A onda je, nakon javnog priznanja o udaljenosti 2022. godine, u intervjuu za 24sata objavljenom krajem 2023. godine, a prenesenom i početkom 2024, govorio da su ponovo u kontaktu.
„Jesmo, jesmo. On ima svoj svijet. Ja ga uopštee ne želim siliti ni na što“, rekao je Bare.
Otkrio je i da je Miran bio na nekoliko njegovih koncerata, ali je objasnio da postoji razlika između čovjeka kojeg publika gleda na bini i oca kojeg njegov sin poznaje privatno.
„Znam da tako mogu da se prepustim publici baš onakav kakav jesam, a da njemu pružim ono što je duboko u mojoj duši — tu ogromnu ljubav koju osjećam prema njemu“, kazao je.
A onda je izgovorio rečenicu koja možda najbolje objašnjava cijelu ovu priču: „Za publiku sam Goran Bare, a za sina sam otac.“
U toj misli kao da su se srele dvije strane njegovog života. Ona javna, obilježena muzikom, glasom i hiljadama ljudi koji su njegove pjesme doživljavali kao svoje ispovijesti, i ona privatna, u kojoj je želio da bude nešto mnogo jednostavnije — otac svom sinu.
Ljubav koja ne mora uvijek da bude glasna
O odnosu Gorana Bareta i Mirana ne treba donositi zaključke na osnovu nekoliko intervjua. Njihov odnos pripada njima dvojici, a ono što je Bare odlučio da podijeli sa javnošću tek je dio mnogo složenije porodične priče.
Ali njegove riječi otkrivaju nešto univerzalno.
Čovjek može biti poznat, voljen i prepoznatljiv hiljadama ljudi, a da mu istovremeno nedostaje bliskost koju ne može zamijeniti nijedan aplauz. Može stvarati pjesme koje traju decenijama, a ipak žaliti za trenucima koji su prošli bez njega.
Možda je upravo zato priča o njegovom sinu toliko ljudska. Ne zato što je Goran Bare bio savršen otac, već zato što nije pokušavao da se predstavi kao čovjek bez grešaka. Govorio je o udaljenosti, o kajanju, o ponosu i o ljubavi koju nije želio da nameće, već da sačuva.
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU