(AUDIO) Šuković: Kada radiš ono što voliš, onda si stvarno ispunjen

Za Aleksandra Šukovića odluka da napusti sigurniji posao i zajedno sa bratom Igorom krene putem komedije nije bila laka, ali je, kako kaže, jedna od najboljih odluka koje su donijeli. Danas od svog rada žive, stvaraju nove likove i predstave, a "Braća Šuković" postala su prepoznatljiva publici širom Crne Gore. Posebno mjesto u njihovom radu ima "Crnogorska svadba", koja je na Ljetnjoj pozornici na Cetinju privukla gotovo 1.600 gledalaca.

– Radim deset puta više nego što sam radio dok sam radio, ali se manje umornim osjećam, jer zaista radim ono što volim, rekao je Aleksandar Šuković u emisiji "Đir" voditeljke Ive Nešić na Radiju D+.

• Kako ste došli do toga da napustite siguran posao i krenete putem kojim se danas bavite?

– Prilično stresno, ali, s druge strane, ja sam stvarno ponosan na današnji dan. Cilj je trebalo da u 26. godini pokaže svoj put, da li će on doći do nivoa na kom je sad ili će stvoriti neku sigurnu bazu te plate koju sam imao. I zaista sam negdje ponosan i na sebe, a opet i na svog brata, jer smo obojica krenuli tim putem da se finansijski svedemo na nulu, ali da krenemo da radimo u punom kapacitetu sve ono što smo dotad radili poluprofesionalno, nemajući vremena zbog svega što su bile životne obaveze.

Danas, kad smo tu gdje jesmo, a na mjestu smo gdje prilično korektno živimo od svega toga što radimo, zaista je dobar osjećaj.

Često znam da govorim ljudima oko sebe da, ako osjetiš i misliš da u sebi nosiš neku vrstu talenta, bilo šta to bilo u životu, vezano za glumu, muziku, sport, i ako ne pokušaš kao zreo čovjek, kao porodičan čovjek, da daš priliku tom talentu, na kraju i da ne uspiješ, potpuno je okej. Ali ako ne pokušaš, nego ostaneš na nekom mjestu, koje god to mjesto bilo, nešto što nisi ti u suštini, nego što je taj neki tvoj posao, mislim da si protraćio život.

Da si izgubio jednu veliku životnu priliku da sebi i svojoj porodici stvoriš nešto bolji ambijent, a na kraju krajeva da radiš ono što voliš.

• Koliko je vaš brat Igor bio važan za odluku da se popnete na stendap scenu?

– Da nije Igora, tog lučonoše koji može da pocijepa, a danas Lučo, slobodno, jer mu ne znači mnogo, ja nikad ne bih bio danas tu gdje jesam. I njemu dugujem svu zahvalnost, jer je on bio taj vjetar u mojim leđima da se ja odvažim i popnem na scenu.

On iza sebe ima višedecenijsko iskustvo. Od sedme godine bio je dio "Bubamare" na Elmag televiziji, pa sve do danas, gotovo medijski čovjek. To je ogroman broj godina ispred kamere i iza mikrofona i on je neko ko je u mene upirao.

Ja, da sam se pitao, nakon svih tih godina mladalačkog života koji je bio onako pozamašno aktivan, sve to me je tjeralo daleko od mikrofona i čaurilo u neke poslove kojima sam se ranije bavio.

• Koliko je vaše odrastanje uticalo na humor koji danas pravite?

– Više nego što možda na prvu izgleda. Nisu to samo bile batine, daleko od toga, nego način strogoće, nivo strogoće i nivo poštovanja roditelja. Kad ti roditelj kaže da ideš u goste i da si sit, znači da ne smiješ ništa uzeti sa stola.

Majka je to jednom rečenicom završavala: "Siti ste, niste gladni". I ti onda znaš, šta god iznese teta Sneža na sto ti kao zlatni retriver: "Ne, ne, mi smo siti, nećemo".

Mi smo to negdje sve prenijeli na stendap. Ima tu dosta tih mini-traumica iz devedesetih, ali ima i mnogo drugih stvari koje su uticale na to kako danas gledamo na ljude i na društvo.

• U tom porodičnom vaspitanju posebno mjesto imaju vaši majka i otac. Kako ste to pretvorili u komediju?

– Majka je neko ko je tako studiozno pristupao batinanju nas dvojice, i mi to baš često govorimo u našim stendap-ovima. S druge strane, ja ne bih birao drugi način vaspitavanja nego taj koji je ona imala.

Naravno, nas majka nikad u životu nije istukla jer je bilo dosadno, nego zato što smo bili nemirni i bezobrazni. Nije to bilo da je ubijala Boga u nas, ali smo se znali bojati od majke, ono, ili ubere prut ili uzme kaiš, što je lakše i što je pri ruci, i mi se onda od toga branimo.

A nas tata stvarno nikad nije tukao. Mi smo Boga molili da nas izbije kad bi krenuo da priča, jer su to bila izlaganja koja su trajala satima, satima, satima. Tako da od dva zla nikad ne znaš šta je gore, a mi smo negdje procijenili da je sto puta bolje da nas majka izbije nego da tata priča sa nama.

• Od tih porodičnih priča nastao je i "Pođi po prut", koji ste izvodili veliki broj puta. Koliko je teško lična iskustva pretvoriti u nešto što će biti smiješno i drugima?

– Kad nešto doživiš, kad si prošao kroz to i kad vidiš da se ljudi prepoznaju u tome, onda to dobije neki drugi život. "Pođi po prut" je upravo iz tih stvari koje smo mi živjeli i koje su bile dio našeg odrastanja. Sve smo to prenijeli na stendap.

• Posljednjih mjeseci stvarate čitav svijet likova. Kako nastaju Raca, Labud, Mladen Bulatović i ostali?

– Zaista je sve neka vrsta kocke, jer ti ne znaš da li će on da zaživi na tržištu ili neće, odnosno među publikom prije svega, a onda kasnije i na tržištu, jer se sve to negdje svodi na nivo biznisa. Koliko god mi uživali u svemu tome, mi na kraju od toga stvaramo i hranimo svoje porodice.

Kad smo kreirali likove, sve je počelo od Labuda 19. marta ove godine. Eto, četiri mjeseca kasnije je danas sve tu gdje jeste i stvarno nismo vjerovali da to može da ode do tih nekih brojki koje su sad milionske na mjesečnom nivou.

Održati taj nivo je posebna stvar. Sve je lako dok ne zajašeš vrh talasa. Kad zajašeš vrh talasa, onda ga stvarno treba održavati i onu dasku gurati po njemu, što nama zasad ide jako lijepo.

• Koji od tih likova je za vas poseban?

– Mladen je poseban. Mi smo sad napravili šou "Mladen i njegovi prijatelji", odnosno neki stendap šou koji je više forme improvizacije, gdje se sat i po vremena pojavljujemo u likovima koje igramo.

Sve do momenta dok se ne pojavi Mladen, taj šou je dobar. Od momenta kad se Mladen Bulatović pojavi, taj šou se pretvara u nešto što ja i dalje posmatram sa strane i divim se, jer Igor baš živi lik Mladena.

On zna da izađe na scenu i da čitav jedan minut ćuti i diše u mikrofon, i ljudi se smiju tome.

• Zašto je Mladen Bulatović toliko dobro prihvaćen?

– Jer su se ljudi saživjeli sa Mladenom Bulatovićem. Za mene je najveći kompliment za njega da je on ljiga koju neko voli.

Kad ti uspiješ da izgradiš taj karakter, da se ljudi gade dok te gledaju, jer su ga negdje doživjeli kroz svoj posao, da je to čovjek koji je spreman da te žednog prenese preko vode da bi za svog direktora uradio sve, onda ga ljudi i mrze i vole u isto vrijeme. To je nevjerovatno teško, a opet jako dobro.

"Crnogorska svadba" zauzima posebno mjesto u radu braće Šuković. U predstavi se, kroz humor i satiru, govori o porodici, braku, pritisku okoline i odnosima koji postoje u crnogorskom društvu. Upravo zato što su teme prepoznatljive, publika u njima može da prepozna i dio sopstvenog iskustva.

– Kad je riječ o "Crnogorskoj svadbi", ja nisam izašao da kažem: "Ne, to tako mora", nego sam došao da pokažem kako to izgleda u nekim porodicama kad krene da se radi svadba i kad je svako pametniji. U porodici imaš i Srbina i Crnogorca, pa se svađaju oko zastave, pa oko pjesama za naručivanje. I ti sad iz toga izvuci pouku, je li to ispravno ili nije.

• Da li humor, ipak, nosi odgovornost, posebno kada ga gleda veliki broj mladih ljudi?

– Ja apsolutno osjećam odgovornost, ali, s druge strane, nije odgovornost samo na meni kao kreatoru, već i na konzumentu, odnosno svakom čovjeku koji drži telefon u svojoj ruci i treba pametno da razmisli šta je to što gleda u tom trenutku.

Imao sam situaciju u kojoj mi žena govori kako dijete nije htjelo da je posluša, već je reklo da će ono kad poraste kao Labud da bude samostalno i da viče na nju. Ja onda objasnim tom roditelju da je taj video napravljen baš iz razloga da bi se nekome objasnilo kako to ne treba.

Ako kroz satiru to ljudi ne mogu da razumiju, onda je stvarno problem u njima.

• Kako gledate na to što neki ljudi mogu da dožive Labuda kao uzor, iako je vaša namjera suprotna?

– Ko god je inteligentan, on će shvatiti da ga mi ne radimo za to da bismo promovisali neke ljude koji se bave tim poslom. Naprotiv, da bismo pokazali da su oni jednako meki, da nisu toliko opasni kakvim se predstavljaju, nego da su ljudi kao i svi drugi ljudi, samo negdje izgubljeni u vremenu i prostoru, u vaspitanju, u svom podizanju i došli su tu gdje jesu, ali su ljudi kao i mi.

Pokazati omladini šta ne treba raditi, kako izgleda to ružno koje živi u njima. E sad, što pojedini od toga prave idole, to je već problem u vaspitanju i onom što potiče iz kuće.

• Šta je za vas najvažnije u svemu što danas radite?

– Kad radiš ono što voliš, onda si stvarno ispunjen do maksimuma. Iako je za mene, a ti to bolje znaš, da ja radijski posao volim više od svega osim od ovoga što trenutno radim.

I uvijek bih se vratio raditi, uvijek bih bio sa ove strane frekvencija, ali kad radiš ono što voliš, onda si stvarno ispunjen do maksimuma. I ja sam ponosan na taj naš korak i odluku da uzmemo život u svoje ruke, da se malo stiskamo i da danas ubiramo plodove toga.

Aleksandar Šuković kaže da "Braća Šuković" u budućnosti pripremaju nove projekte, od stendapa do "Crnogorske svadbe", te da vjeruje da će zajedno sa publikom nastaviti da kroz komediju pune velike sale i raduju se onome što dolazi.