(VIDEO) Dejan Dedović Deda u Optimisti: Kao društvo imamo stotinu mana pa ne fali naslova

Danas ga publika širom regiona prepoznaje kao Dedu iz grupe Who See, ali prije nego što je došla popularnost, Dejan Dedović bio je momak iz Kotora kojeg su zbog drugačijeg izgleda i široke garderobe sugrađani često gledali sa nepovjerenjem.

Priznaje da je tada zbog izgleda nerijetko bio i meta policijskih kontrola, a ono što je nekada ljudima djelovalo čudno, kasnije je postalo dio njegovog identiteta i priče koju danas prepoznaje publika širom regiona.

- Ja sam veoma srećan što sam rođen u Kotoru. To je meni grad u srcu i nikad ne bih dopustio sebi da odem negdje drugo da živim - kaže Deda.

Ipak, ljubav prema rodnom gradu ne sprečava ga da otvoreno govori o njegovim problemima. Kotor danas, kaže, sve više osjeća posljedice masovnog turizma, saobraćajnih gužvi i infrastrukture koja teško prati broj ljudi koji tokom sezone dolaze u grad.

Posebno ga zabrinjava činjenica da se Stari grad sve više pretvara u prostor namijenjen turistima, prodavnicama i ugostiteljstvu, dok je sve manje ljudi koji u njemu zaista žive.

Upravo svakodnevica Kotora i Crne Gore godinama je jedna od glavnih inspiracija grupe Who See. Njihove pjesme često govore o ozbiljnim društvenim problemima, ali kroz humor, ironiju i situacije u kojima publika lako prepoznaje sopstveni život.

- Generalno imamo kao društvo stotinu mana. Ne fali naslova - kaže Deda, objašnjavajući da inspiraciju pronalazi svuda – među političarima, prolaznicima, u supermarketima, saobraćajnim gužvama i ponašanju ljudi.

Ipak, Who See se trudi da ne pravi pjesme koje će trajati koliko i jedna politička vijest. Cilj im je da pronađu univerzalne teme, karakteristične za ovo podneblje, koje će biti razumljive i godinama kasnije.

Deda i njegova druga polovina iz Who See-a Mario Đorđević Noyz nijesu godinama bili prijatelji koji su jednog dana odlučili da naprave bend. Naprotiv – već na prvom ozbiljnom susretu došli su sa sveskama punim rima i praktično istog dana osnovali grupu.

Počeci nijesu bili glamurozni. Deda otkriva da su prve pjesme snimali sa vrlo skromnom opremom, običnim kompjuterskim mikrofonima i računarom koji je imao svega nekoliko gigabajta memorije.

Prvi snimak napravljen u pravom studiju za njih je zato predstavljao ogromnu pobjedu. Činjenica da su izašli iz studija sa pjesmom narezanom na CD bila je dovoljan razlog da osjete da su napravili važan korak.

A onda je trebalo čak dvanaest godina rada da od muzike zarade prvi ozbiljniji novac.

Za tih dvanaest godina, kaže Deda, imali su bezbroj razloga da odustanu. Okolina se pitala kada će pronaći „pravi posao“, početi da zarađuju i živjeti životom koji se od njih očekivao.

Ipak, nijesu odustali. Deda posebno ističe podršku roditelja koji mu, uprkos svim sumnjama okoline, nikada nijesu rekli da prekine sa muzikom.

Smatra da su vjerovatno znali da bi, ukoliko bi pokušali da ugase tu njegovu želju, ugasili i važan dio njegove ličnosti.

Veliki preokret dogodio se sa pjesmom „Reggaeton Montenegro“. Kada je spot objavljen na YouTube-u, pregledi, komentari i broj pratilaca počeli su vrtoglavo da rastu, telefoni su zazvonili, mediji su se zainteresovali, a nastupi počeli da se nižu.

Pjesma koja je nastala gotovo iz zabave postala je projekat koji je Who See lansirao prema mnogo široj publici.

Deda smatra da je upravo činjenica što su ostali u Crnoj Gori bila njihova prednost. Kotorski govor, lokalni sleng i specifičan pogled na svakodnevicu dali su njihovim pjesmama autentičnost koju možda ne bi imali da su stvarali u nekom velikom muzičkom centru.

- Da smo rođeni u Beogradu, možda bismo se utopili u moru istih. Ovako imamo neku posebnost - kaže on.

I danas mu je, zanimljivo, među najtežim nastupima upravo onaj pred publikom u Kotoru. Nastupati pred ljudima koje srijećete svakoga dana, kaže, donosi mnogo veću tremu nego nastupi pred hiljadama ljudi širom regiona.

Posebno mjesto u njegovom životu danas zauzimaju porodica i djeca. Sinovi već prate kako nastaju pjesme, gledaju ga dok radi i postavljaju pitanja o muzici, produkciji i tehnologiji.

Deda ne želi da im nameće sopstveni muzički ukus, ali kaže da će, ukoliko jednoga dana pokažu talenat i želju da se bave muzikom, imati njegovu potpunu podršku.

Uostalom, upravo je takvu slobodu i sam dobio od svojih roditelja.

Za njega dobre stvari ne zahtijevaju uvijek ni novac ni moć. Dobra stvar može biti i lijepo ponašanje, poštovanje sagovornika, odnos prema ljudima na ulici ili spremnost da čovjek doprinese zajednici u kojoj živi.

O Kotoru kakav je bio i kakav je danas, nastanku grupe Who See, dvanaest godina rada prije prvog ozbiljnog uspjeha, „Reggaeton Montenegru“, društvenoj kritici kroz humor, roditeljstvu, crnogorskoj hip-hop sceni, popularnosti bez zvjezdanih manira i životnoj filozofiji da nije sve u novcu – Dejan Dedović Deda govori u emisiji „Optimista“.

Uživajte u Dedinom optimizmu.

Prethodne epizode pogledajte OVDJE.