(AUDIO) Radosav Vrbica: Ako vlast ne pokušava da vas ućutka, vaša kritika nema efekta

Ako se neko bavi satirom i kritikom vlasti, a ta vlast ne preduzima ništa da ga ućutka, onda to što radi vjerovatno nema efekta, rekao je Aleksandar Klimović, poznatiji pod pseudonimom Radosav Vrbica, u emisiji "Đir" Ive Nešić na Radiju D+.

Klimović, koji je u ovoj emisiji imao prvi javni nastup u elektronskim medijima, govorio je o satiri kao spoju zabave, umjetnosti i novinarstva, gašenju svojih profila, odlascima u policiju, crnogorskom humoru i društvu u kojem je stvarnost često teže karikirati od bilo koje izmišljene priče.

Šta je za Vas satira i šta ona može da uradi što druge umjetničke forme ne mogu?

– Bavim se jednom novijom formom satire koja se zove mim. To je, prije svega, zabava, ali može biti i vid umjetnosti i neka vrsta novinarstva. Sve zavisi od toga kako je ljudi doživljavaju. Neko mene ne smatra satiričarem i ja mu ne osporavam pravo na takvo mišljenje.

Umjetnost može da pređe u kič, novinarstvo u propagandu i botovanje, a ono što je nekome zabavno, drugome može biti dosadno i nesmiješno. Ko voli neka prati, ko ne voli ne mora.

"The Books of Knjige" su kulturno dobro Crne Gore

Zbog čega je izvorni crnogorski humor često neshvaćen izvan Crne Gore?

– Crnogorski humor je specifičan i mislim da ga dobar dio Balkana nije razumio na pravi način. "The Books of Knjige", na primjer, smatram kulturnim dobrom Crne Gore. Naš humor počiva na apsurdu i po nečemu je najsličniji engleskom humoru.

Živko Nikolić je najbolje opisao Crnogorce, naš mentalitet i sve što nam se dešava. Upravo zbog toga su moj pseudonim Radosav Vrbica i logotip profila oslonjeni na Radosava iz serije "Đekna". Taj lik i Nikolićevo stvaralaštvo postali su crnogorski brendovi prepoznatljivi i van granica zemlje.

Drugačije je kada neko preuzme ono što je popularno u svijetu, prevede ga i prilagodi našem govoru. I to može biti legitimno i zabavno, ali nije isto što i izvorni crnogorski humor.

Koliko je Crna Gora plodno tlo za satiru?

– Inspiracije nikada nije nedostajalo. I moj pseudonim, kao i logotip, naslanjaju se na Radosava iz serije "Đekna". To nije slučajno. Riječ je o crnogorskom brendu koji je prešao granice Crne Gore i postao prepoznatljiv širom Balkana.

Živko Nikolić je možda najbolje opisao Crnogorce, naš mentalitet i sve ono što nam se dešava. Kao što je Dušan Kovačević opisao Srbe, tako je Živko Nikolić opisao nas.

Crna Gora je uvijek bila plodno tlo za satiru, ali je danas najteže karikirati ono što je već samo po sebi karikatura. Ponekad je dovoljno samo prikazati neke ljude, bez opširnog komentara, pa da se neko zbog toga osjeti pogođenim.

Šta je najbizarnije što ste doživjeli zbog svojih objava?

– Zbog objava sam se prilično našetao do Centra bezbjednosti. Tamo me već svi znaju, stekao sam nove prijatelje, a mogao bih i drugima da pomognem prilikom pisanja izjava.

Posebno mi je ostalo u sjećanju da me je, dok sam davao izjavu u Specijalnom policijskom odjeljenju, inspektor prvo pitao koje portale pratim. Nalazite se u instituciji koja se bavi organizovanim kriminalom, mafijom, ubistvima, drogom i korupcijom, a pitaju vas koje portale čitate. Inspektor je, naravno, samo čitao dostavljena pitanja, ali zar to samo po sebi nije karikatura i komedija?

Приликом једне од посјета Тужилаштву

-Портал Стандард

Da li Vas brine mogućnost da nekoga uvrijedite?

– Ljude najviše vrijeđa istina. Ne znam zašto je tako, ali upravo ih istina najčešće pogodi. Kod mene postoji potreba da nešto kažem. Ta rečenica najbolje objašnjava nagon iz kojeg nastaje ono što radim.

Ako nema prirodnog glasa, bunta ili potrebe za izražavanjem, ako se sve radi planski, smišljeno i perfidno, onda je to osuđeno na neuspjeh. Ljudi na kraju prepoznaju šta je lažno, a šta nije.

Ponekad je stvarnost već gotova karikatura

Šta je najbizarnije što ste doživjeli zbog satiričnih objava?

– Zbog svojih objava prilično sam se našetao do Centra bezbjednosti, pa me tamo već svi znaju. Stekao sam i nove prijatelje, a mogao bih drugima da pomažem i prilikom pisanja izjava.

Posebno mi je ostalo u sjećanju kada sam davao izjavu u Specijalnom policijskom odjeljenju. To je institucija koja se bavi organizovanim kriminalom, mafijom, ubistvima, drogom i korupcijom, a prvo pitanje inspektora bilo je koje portale pratim. On je, naravno, samo čitao pitanja koja su mu dostavljena, ali je čitava situacija djelovala kao gotova karikatura.

Ponekad je u Crnoj Gori dovoljno samo prikazati ono što se dogodilo, bez dodatnog komentara, i već ste dobili satiru. Da moje objave nijesu imale nikakvog uticaja, vjerovatno ne bi bilo toliko prijava, poziva u policiju i gašenja profila.

Da li je humor način da se izborimo sa stvarnošću ili da pobjegnemo od nje?

– Kada danas pogledate internet i društvene mreže, sve liči na jedan veliki sanatorijum. Ljudi na različite načine pokušavaju da liječe sopstvene probleme i svako bira temu kroz koju to radi.

Kada je riječ o onome što ja radim, postoje dva objašnjenja: ili ste plaćeni, ili ste ludi. Šta sam od toga, ostavljam ljudima da sami procijene.

Dobijao sam poruke ljudi koji su mi govorili da su im moje objave pomagale dok su prolazili kroz depresiju. Oni nijesu znali da sam možda i ja u istom periodu bio depresivan. Takve poruke pružaju motiv da nastavite, jer bi se svako normalan zapitao zašto mu sve to treba.

Kako birate teme u stvarnosti u kojoj gotovo svakodnevno imamo novi apsurd?

– To što je nešto aktuelno ne znači da mi je automatski interesantno. Ne moram da govorim o temi samo zato što svi drugi o njoj govore. Sam biram šta ću obraditi.

Za glasom naroda obično se povodi vlast, posebno populistička. Čim se narod pobuni, vlast trči da nešto mijenja. Vidjeli smo to i kod priče o gorivu: ujutro se najavi poskupljenje, narod reaguje, pa na kraju ispadne pojeftinjenje.

Teme koje biram najčešće jesu aktuelne zato što se kod nas stalno dešava nešto što je mimo normalnog svijeta. Dosta toga se dešava i u svijetu, ali se od naših prilika ne može stići na sve. Nemam redakciju, ja sam "one man show" i radim onoliko koliko mogu da uskladim sa ostalim obavezama.

Ko Vam je najinspirativniji na crnogorskoj političkoj sceni?

– Kada nekoga "uzmem na zub", ne posmatram ga prvenstveno kao ličnost, već kao paradigmu, primjer određene matrice ponašanja i načina djelovanja koji najčešće nije dobar.

Nemam ništa lično protiv tih ljudi. Želim im svaku sreću i napredak, samo neka se sklone iz politike. Ko ima veću odgovornost, prirodno je da bude više izložen kritici.

Kada me budu plaćali građani Crne Gore, imaće pravo da me kontrolišu, kritikuju, pa čak i da me vrijeđaju. Onaj ko troši novac građana mora da prihvati njihovo pravo da pitaju šta radi. Ministri i svi nosioci državnih funkcija trebalo bi da budu sluge naroda.

Može li satira da banalizuje stvarnost i doprinese kolektivnoj apatiji?

– Stvaranju apatije najviše doprinosi ćutanje. Bilo kakav glas bolji je od ćutanja, jer apatija zapravo i jeste ćutanje.

Što se tiče banalizacije, naša stvarnost je već banalna. Narod je pretvoren u publiku rijaliti programa. Kada se do te mjere banalizuju i ozbiljne stvari, a politika bi trebalo da bude ozbiljna, onda sve postaje jedan veliki rijaliti šou.

Nije teško napraviti zabavu za široke mase od nečega što bi trebalo da utiče na sve oblasti društva, život svakog čovjeka i njegov kvalitet. Satira tu stvarnost ne stvara. Ona je samo pokazuje.

Da li su mimovi i kratki video-sadržaji satiri dali novu snagu ili su joj oduzeli dubinu?

– Ne mora da znači da je satira izgubila dubinu. To je samo nova forma i novi umjetnički pravac. U svakoj vrsti muzike imate dobre i loše pjesme, pa ne možete reći da je čitav jedan žanr dobar, a drugi loš.

I kratka forma može imati dubinu, kao što duga forma može biti potpuno prazna. Nekada je postojao Betoven, kasnije se pojavio pank, a kvalitetnih i nekvalitetnih stvari ima u oba svijeta. I mim može imati dubinu ako se radi kako treba.

Koliko je teško nasmijati Crnogorce?

– Mislim da je teže nego druge narode na Balkanu. To je stvar našeg mentaliteta i kulture. Crnogorski humor često je neshvaćen van Crne Gore. "The Books of Knjige", na primjer, u dobrom dijelu regiona nijesu shvaćeni na pravi način, iako ih smatram kulturnim dobrom Crne Gore.

Kultura je izuzetno važna za identitet jednog naroda. Pravi crnogorski humor je humor apsurda i možda je po nečemu najsličniji engleskom humoru. On je drugačiji od sadržaja koji samo kopira ono što je trenutno popularno u svijetu, prevodi ga na naš jezik i plasira kao domaći proizvod. I to je legitimno, ali nije izvorni crnogorski humor.

Da li je humor kod nas oblik otpora ili način da lakše podnesemo ono što ne možemo promijeniti?

– Prije bih rekao da je način da podnesemo stvarnost. Otpor i borba za slobodu ostali su kao dio crnogorskog mita i legende. Možda nekada nijesu bili mit, ali danas sve više liče na to.

Ugašena su mi tri profila na različitim društvenim mrežama, bilo je pritisaka i na pojedine medije, ali nijesam vidio pretjeranu zainteresovanost javnosti. Borba za slobodu dio je kulturnog identiteta Crne Gore, naša istorijska lična karta i nešto što ne bismo smjeli izgubiti.

Ljudi se vremenom mijenjaju, postaju samoljubiviji i skloniji konformizmu. Ne krivim nikoga zbog toga, jer svako živi kako misli da treba. Moj razlog da govorim ipak ostaje jednostavan: ako ne progovorim, osjećaću se kao debil.

Gašenje profila, dakle, smatrate dokazom da ste imali uticaj?

– Da nije bilo uticaja, vjerovatno ne bi bilo ni gašenja. Zbog novonastale situacije i gubitka drugih načina komunikacije prihvatio sam i ovaj poziv.

Ovo je moj prvi javni nastup u elektronskim medijima. Sada smo probili led i možemo nastaviti da gostujemo, razgovaramo i istovremeno informišemo i zabavljamo javnost.

Preuzmite našu aplikaciju