Carev most – kameni svjedok vremena i ponos Nikšića

Nakon oslobođenja Nikšića od viševjekovne turske vlasti, crnogorski vladar Nikola I Petrović angažovao je čuvenog arhitektu i urbanistu Josipa Sladea da izradi urbanistički plan grada pod Trebjesom. Tako je Nikšić počeo da poprima obrise modernog evropskog grada. Slade je, po nalogu knjaza Nikole, projektovao i monumentalni most preko močvarnog područja Slivlja, na mjestu gdje rijeka Zeta ponire i gdje su česte poplave godinama otežavale prilaz gradu.

Krajem XIX vijeka Crnu Goru su pogađale velike prirodne nedaće – suše, poplave i siromaštvo. Kako bi pomogla crnogorskom narodu, Rusija je slala pomoć u žitu, a knjaz Nikola odlučio je da se ono dijeli najsiromašnijima kao naknada za rad na putevima i javnim objektima. Tako je izgrađen put od Podgorice do Nikšića, a završetkom te saobraćajnice nametnula se potreba za izgradnjom mosta na Zeti.

Gradnja Carevog mosta počela je 1889. godine i trajala punih pet godina. Most je svečano otvoren 20. oktobra 1894. godine, upravo na dan kada je stigla vijest o smrti ruskog cara Aleksandra III Romanova, velikog dobrotvora Crne Gore.

Svečano otvaranje kamenog ljepotana 20. oktobra 1894. godine

Privatna arhiva Ž.Š.

Prilikom osvećenja mosta, knjaz Nikola održao je govor koji je zabilježio tadašnji "Glas Crnogorca", podsjećajući na razrušeni Nikšić nakon oslobođenja i na trud crnogorskog naroda u njegovoj obnovi.

– Pri podanašnjim bujicama voda svaki će od vas u naš lijepi grad moći doći da ni svog opanka ne okvasi – kazao je tada knjaz Nikola, naglašavajući značaj mosta za narod i razvoj grada.

U istom govoru saopštio je i odluku da most ponese ime Carev most, u čast ruskog cara Aleksandra III.

– Da žive Crnogorci koji ga sagradiše! Da živi car kojemu se posvećuje! – poručio je crnogorski vladar.

Most na Prijespi, kako se tada nazivao ovaj dio Nikšićkog polja, prema riječima knjaza Nikole, mogao se uporediti sa najljepšim građevinama ove vrste koje su u to vrijeme postojale na Balkanu. Od mosta prema gradu podignut je i kameni nasip dug gotovo 600 metara, koji je dodatno štitio prilaz Nikšiću od čestih poplava. Mnogi i danas smatraju da je Carev most, odmah poslije mosta na Đurđevića Tari, najljepši most u Crnoj Gori.

Carev most, fotografija iz 1915. godine

Privatna arhiva Ž.Š.

Carev most dug je 269 metara, dok njegova visina na sredini prelazi 13 metara. Sagrađen je od tesanog kamena i oslonjen na 18 velikih svodova.

Grube radove izvodili su uglavnom siromašni građani, plaćeni žitom koje je stizalo iz Rusije, dok su, po utvrđenom rasporedu, na mostu radili i bataljoni crnogorske vojske u okviru tadašnjeg "kuluka". Najfinije radove izvodili su poznati kamenoresci iz Nikšića, Boke i Dalmacije.

Radovima je rukovodio jedan od prvih crnogorskih inženjera Marko Đukanović, dok je glavni nadzornik bio Jevto Miletin Nikolić, prvi načelnik nikšićkog sreza kojeg je imenovao knjaz Nikola. Izvođenjem najzahtjevnijih kamenorezačkih radova rukovodio je građevinar iz Kotora Miloš Lepetić.

Iako projektovan za zaprežna kola i diližanse, Carev most pokazao je izuzetnu čvrstinu i tokom Drugog svjetskog rata, kada je izdržao prelazak njemačkih tenkova. Tada je za dlaku izbjegao rušenje, jer su savezničke snage na njegove lukove postavile eksploziv, planirajući da ga sruše ukoliko njemačke trupe krenu tim pravcem. Do toga, srećom, nije došlo.

Vrijeme i ljudska nebriga ipak su ostavili trag na ovom istorijskom zdanju, pa je osamdesetih godina prošlog vijeka most ozbiljno počeo da propada. Zahvaljujući inicijativi tadašnjeg gradonačelnika Nikšića Slobodana Nikčevića i pomoći Elektroprivrede Crne Gore, Carev most je saniran i sačuvan od daljeg propadanja.

Danas ovaj kameni ljepotan nije samo jedna od najznačajnijih građevina u Crnoj Gori već i trajni simbol istrajnosti, graditeljskog umijeća i vremena u kojem su narodna sloga i vizija stvarali djela koja traju vjekovima.