The New York Times: Izbori u Srbiji pokazali ranjivost nacionalnog populizma

Piše Endru Higins za „Njujork tajms”

BEOGRAD, Srbija

"To se ovdje nikada neće dogoditi", tada je rekao. Aleksandar Vučić, dominantna politička figura u Srbiji od 2012. godine, djelovao je nepokolebljivo, s obzirom na njegovu kontrolu, uspostavljenu tokom više od decenije na vlasti, nad bezbjednosnim službama, skoro svim velikim medijima, izbornom komisijom i mnogim drugim institucijama. Ili je barem tako mislio.

U nedjelju uveče, Borovac (38) i dvojica prijatelja pridružili su se desetinama hiljada ljudi okupljenih u blizini parlamenta u Beogradu, glavnom gradu Srbije, kako bi proslavili Vučićev poraz na ključim parlamentarnim izborima.

"Mađarsko proljeće stiglo je u Srbiju na jesen", rekao je Borovac kasno u nedjelju uveče, okružen slavljenicima koji su mahali srpskim zastavama i palili crvene baklje. U blizini je grupa mladih Srba plesala od radosti.

U vrijeme kada liberalni krugovi strahuju od sve veće podrške desničarskim nacionalistima, nekadašnji komunistički Istok, rani predvodnik populističke politike nakon sloma sovjetske hegemonije 1989. godine, pokazuje da se odnos snaga može promijeniti.

Izbori ove godine u Mađarskoj i Srbiji, kao i u Poljskoj 2023. godine, dali su novi život uglavnom zaboravljenim liberalnim nadama iznesenim u knjizi češkog disidenta Vaclava Havela "Moć nemoćnih" iz 1978. godine, koji će kasnije postati predsjednik i globalna ikona za zagovornike liberalne demokratije.

Bijes zbog raširene korupcije pomogao je da se okupe raznolike i ponekad međusobno suprotstavljene političke snage, omogućivši im da kampanju zasnuju na pitanju koje je snažno odjeknulo među širim slojevima stanovništva, nezadovoljnim upadljivim bogatstvom ljudi povezanih sa vladajućom strankom.

U Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i drugdje u Zapadnoj Evropi, antielitistički nacionalistički tabor djelovao je kao nezaustavljiva sila i još bi mogao ostvariti snažan rezultat na nizu izbora sljedeće godine. Ali za sada, u Istočnoj Evropi i šire, prvi put pokazuje znake slabosti.

Srpski izbori takođe će dodatno zadati glavobolju MAGA pokretu predsjednika Donalda Trampa, koji, prema mnogim anketama, trenutno bilježi pad uoči međuizbora naredne sedmice, za koje se očekuje da će biti teški. Pokret je na srpskog lidera gledao kao na srodnu političku figuru posvećenu odbrani nacionalnog suvereniteta i suprotstavljanju evropskim liberalima. Trampova porodica bila je zainteresovana za poslovne dogovore u Srbiji.

Nekoliko nedjelja prije izbora, Savjetodavna konferencija za političku akciju (CPAC), američka organizacija povezana s pokretom MAGA, saopštila je da će u novembru održati svoj prvi skup u balkanskom regionu, u Beogradu, a da će "glavni govornik biti predsjednik Aleksandar Vučić".

Čak ni u Istočnoj Evropi momentum nije išao samo u jednom smjeru i često je oscilirao. Na parlamentarnim izborima u Sloveniji ove godine i u Češkoj prošle godine, kao i na predsjedničkim izborima u Poljskoj, nacionalističke snage odnijele su pobjedu, doduše tijesnu.

Takođe, snage koje su ostvarile uspjeh protiv nacionalističke desnice same su raznolike i daleko od toga da predstavljaju liberalne globaliste. Orbana je porazila nova stranka koju predvodi Peter Mađar, konzervativni bivši Orbanov saveznik, dok je Vučića porazila lista kandidata koje su odabrali studenti, gotovo svi politički novajlije.

Politička stranka koja je bila temelj Vučićeve dugogodišnje dominacije zove se Srpska napredna stranka i teško da bi se mogla nazvati desničarskom. Protivila se privatizaciji i obećala da će velike djelove privrede, koja je snažno rasla, zadržati pod državnom kontrolom.

Nakon rekordne izlaznosti od gotovo 70 odsto, njegova stranka osvojila je 39 odsto glasova, u poređenju sa 52 odsto koliko je osvojio njen glavni protivnik, nova politička grupacija nastala nakon gotovo dvije godine studentskih protesta, pod nazivom Studentska lista – Studenti pobjeđuju.

Studentska lista takođe je prihvatila nacionalističke teme. Mnogi ljudi koji su u nedjelju uveče slavili na ulicama pokazivali su srpski pozdrav sa tri prsta, patriotski gest koji su koristile srpske etničke trupe tokom ratova na Balkanu devedesetih godina.

Miljana Pejić (33), trener za rad s mladima koja je učestvovala u nedjeljnim uličnim proslavama, rekla je da taj pozdrav u današnjoj upotrebi nije povratak mračnim nacionalističkim strastima, već "preuzimanje i redefinisanje srpskih simbola" koji su bili prisvojeni.

"Volimo svoju zemlju, pa smo možda zato nacionalisti", rekla je. "Ali sve ono za šta se studenti zalažu, vladavina prava, borba protiv korupcije, nezavisne institucije, u skladu je s vrijednostima Evropske unije."

Srbija je podnijela zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji 2009. godine, ali je njen zahtjev pod Vučićem uglavnom stagnirao, čiji je oblik nacionalizma i iliberalne politike u velikoj mjeri podsjećao na njegovog saveznika Orbana u Mađarskoj.

Na kraju su obojica ipak priznala poraz kada je postalo očigledno da je talas nezadovoljstva birača nadjačao njihove najbolje, godinama građene pokušaje da namjeste političke uslove u svoju korist, između ostalog i manipulisanjem medijima.

U govoru u kojem je rano u nedjelju uveče priznao poraz, Vučić je žalio što su ih "oborili", pripisujući poraz nejasnim stranim silama. Rezultat izbora, rekao je, bio je "potvrda revolucije izvedene uz direktnu podršku različitih evropskih zemalja i američke duboke države, one koja se protivi predsjedniku Trampu".

Ali njegov najveći problem, kao i Orbanov, bio je to što su izbori u velikoj mjeri postali referendum o njemu samom: prestao je da bude popularan i, optuživan za veze s kriminalcima, postao je omražena figura za velike djelove stanovništva, bez obzira na njihovu političku orijentaciju.

Nije jasno šta kandidati Studentske liste koji su odnijeli pobjedu žele da urade u pogledu politike kada zauzmu mjesta u novom parlamentu, koji mora biti konstituisan u roku od 30 dana od objavljivanja konačnih rezultata. Njihova kampanja bila je usredsređena na jedno pitanje: uklanjanje Vučića i iskorjenjivanje onoga što su nazvali njegovom korumpiranom "mafijom".

Listu kandidata koju su izabrali studentski aktivisti čine akademici, muzičari, aktivisti, glumci, sportisti i drugi ljudi različitih profila. Na listi nema nijednog studenta, a većina kandidata nema iskustva u politici ili državnoj upravi.

Prvi kandidat na listi bio je Ilija Srdanović, kardiolog iz Novog Sada, ali on nije lider hijerarhijski organizovane stranke koja ima moć da utvrđuje politiku i govori poslanicima Studentske liste šta da rade.

U svojim prvim javnim izjavama nakon izbora, Srdanović je kritikovao one koji su dovodili u pitanje da li tako amorfan politički pokret može poraziti Vučića.

"Vjerovali smo ne samo u pobjedu, već u pobjedu toliko jasnu da je nije moguće prikriti", rekao je za RT Balkan, ruski državni medij namijenjen publici u Srbiji.

Članak je objavio "Njujork tajms"

c.2026 The New York Times Company

Prevod: Darinka Jovanović