The New York Times: Ratni dnevnik iz pera sina iranskog predsjednika

Piše Farnaz Fasihi za "Njujork tajms"

Jusef Pezeškijan, četrdeset četvorogodišnji predsjednikov sin, koji radi i kao njegov savjetnik, nije vidio svog oca, niti razgovarao sa njim, otkad su Izrael i SAD započele rat protiv Iraan 28. februara i kada su se lideri zemlje sklonili od očiju javnosti. Nadao se da će ga bar nakratko vidjeti. U dnevniku koji objavljuje na Telegram kanalu, jadikovao je što do toga nije došlo.

Brine za oca, piše on u dnevniku, i kaže da su on i njegovi braća i sestre jedva čekali da prođu preostale godine njegovog mandata da bi se svi "vratili normalnom životu."

Predsjednikov sin, koji je doktor fizike i profesor na univerzitetu, piše ratni dnevnik u kom iznosu i lična i politička zapažanja. U dnevniku se može čitati o rijetkim saznanjima o tome kako se iranski politički lideri snalaze dok rat bukti i sve im se više približava opasnost. I, možda namjerno, ali Pezeškijan poneka uvlači čitaoce u polemiku i vijećanja između vrhovnih iranskih lidera.

Mada su iranski lideri u izjavama za javnosti pokazali bunt, mlađi Pezeškijan piše o strahu skrivenom iza maske u trenutku kada brojni lideru gube živote u bombaškim napadima od strane Izraela.

"Mislim da su pojedini političari u panici", napisao je šestog dana rata, početkom marta. "Građani su jači i žilaviji od naših eksperata i političkih lidera. Moramo uporno ponavljati sebi da ćemo biti poraženi samo onda kad se budemo tako osjećali."

Iran ulazi u četvrtu nedjelju rata, a ubijaju im lidera za liderom, pa oni koji prežive vraćaju se na ona mjesta koja su se pokazala kao bezbjedne lokacije. Izraelski i američki vazdušni napada su dosad ubila četiri vrhovna lidera, Ajatolaha Ali Hameneija i zbrisala su vrh vojnog lanca: Alija Laridžanija, šefa Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost i faktičkog vladara Irana, šefa Ministarstva obavještajnih poslova, Esmaila Hatiba, kao i druge.

The New York Times: Kako teče borba protiv ajpeda u vrtiću i Jutjuba na odmoru?

Pezeškijan je napisao u svom dnevniku da je zaštita života vrhovnih zvaničnika postao glavni prioritet državi. "Sada je pitanje časti zaustaviti planirana ubistva", napisao je.

Pezeškijan piše dnevnik na Telegram kanalu skoro svakog dana otkad je rat počeo i time je nastavio praksu staru makar godinu dana. Neke svoje zapise povezao je i sa drugim društvenim mrežama, uključujući Instagram.

U pisanju kombinuje lične anegdote o vremenu provedenom s porodicom s porukama odanosti vlastima Islamske Republike i suptilnim osvrtima na njihove kritičare. To uključuje i odbranu njegovog oca od napada rivalskih frakcija.

Pezeškijan nije odgovorio na zahtjev za komentar. Dvojica iranskih zvaničnika i jedan bivši visoki zvaničnik, koji ga poznaju i rade sa njim, rekli su da su nalozi na društvenim mrežama autentični i da on piše objave i vodi te naloge. Iranski mediji su se povremeno pozivali na njegove tekstove.

Pezeškijan u dnevniku kaže da stalno dobija poruke o ratu, ne samo od prijatelja i poznanika, već i od nepoznatih ljudi. Ponekad, kako je naveo, "poruke pozivaju na to da se predamo i vlast vratimo narodu", što je odbacio kao "nesuvislo i suludo".

Ipak, jeste rekao i da ga brine da bi iranski napadi na arapske zemlje, kao odgovor na američke i izraelske udare, mogli imati suprotan efekat. "Tužno je što, da bismo se branili, moramo napadati američke baze u prijateljskim zemljama", napisao je. "Ne znam da li će razumjeti našu situaciju ili ne."

Pezeškijan je žestoko branio svog oca zbog izvinjavanja arapskim zemljama za napade u video-poruci od 7. marta i izjave da će oni biti obustavljeni. Konzervativci i vojni komandanti reagovali su ljutito na izvinjenje, a obećanje predsjednika da će napadi prestati povučeno je u roku od nekoliko sati.

"Izvinjenje susjedima je etička, a ne pravna obaveza", napisao je mlađi Pezeškijan. Dodao je da ljudi koji žive u arapskim zemljama Persijskog zaliva nisu krivi i da im je rat poremetio živote.

Sposobnost Izraela da locira i eliminiše visoke zvaničnike na njihovim tajnim lokacijama uznemirila je iranske lidere i izazvala strah ko bi mogao biti sljedeći.

Laridžani je, na primjer, imao izuzetan uticaj i moć među različitim političkim frakcijama, kao i unutar bezbjednosnog i vojnog aparata. Smatran je osobom koja bi mogla da pregovara s administracijom Donalda Trampa o prekidu vatre.

"Nisam želio uopšte da povjerujem u to", napisao je Pezeškijan povodom vijesti o Laridžanijevoj smrti. "Nismo smjeli dozvoliti neprijatelju još jedno uspješno ubistvo."

Mnogi se sada pitaju ko upravlja državom u odsustvu Laridžanija. Modžtaba Hamenei, koji je naslijedio svog oca na mjestu vrhovnog vođe, i dalje se ne pojavljuje u javnosti..

Analitičari kažu da se iranski sistem upravljanja razvio u otporan sklop međusobno povezanih institucija. Mreža lidera, odanih državnih službenika, vojnih kadrova i civilnih i vojnih izvršilaca mobilisana je, ne samo da očuva vlast Islamske Republike, već i da nastavi vođenje rata. Eliminacija vrha rukovodstva nije dovela do kolapsa.

"Suočena s konstantnim rizikom da Izrael može eliminisati njen vrh, Islamska Republika vodi rat kao umreženu mašinu za opstanak, sa svim mogućim resursima i ovlašćenjima raspoređenim kroz povezane centre moći", rekao je Ali Vaez, direktor za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi.

Ali u svom dnevniku, Jusuf Pezeškijan kaže da, ako Iran ne uspije da zaustavi ciljane likvidacije, "izgubićemo rat".

Članak je objavio "Njujork tajms"

c.2026 The New York Times Company

Prevod: Darinka Jovanović