Pisati protiv nepravde je mentalna higijena

Najviše govora bilo je o Velikićevom posljednjem proznom ostvarenju "Bečkom romanu", koji je suštinski autobiografsko djelo, koje, ocjenjuje Božović, spaja porodični i društveni roman.

Božović ističe i da je Velikić oblikovao prepoznatljivi književni svijet, koji čitaoci prepoznaju u svakoj rečenici, svakoj temi. Takođe, mjesto njegove književnosti su simbolički važni gradovi ili stvarno veliki gradovi srednje Evrope, a vrijeme njegovog pripovijedanja u svakom romanu je pažljivo ustrojeno.

Божовић и Великић

-FOTO: ŽIVANA JANJUŠEVIĆ

– Kada pogledamo kako nam Velikić pripovijeda i o čemu nam on pripovijeda, onda možemo kazati da je to jedna modernizovana intelektualna koncepcija romana - ističe Božović, ističući da je u srcu tih romana potreba za pričom koja demistifikuje predrasude.

Takođe i suočavanje sa izazovima, poslednjim pitanjima i najvažnijim sadržajima modernog iskustva - stvarnosti. To je možda najočiglednije u "Bečkom romanu".

– Ja sam prije svega romanopisac, romansijer, i forma romana je prostor gdje se ja osjećam kao kod kuće – rekao je Velikić.

on je dodao da volim romane koji u suštini etabliraju određenu stvarnost.

– Dobri romani su mjesta na koja se mi uvijek možemo vratiti, i svejedno je da li je to Andrić, Krleža, Crnjanski. Roman je zapravo jedan istorijski trenutak, svejedno da li kao fikcija ili kao neki dokument, i potrebno je da ga kodiraju u vremenu i u prostoru - rekao je Velikić dodajući da nije planirao da napiše "Bečki roman", već je to udesio sam život. To je, dodaje, mračna priča u kojoj su njegov sin i on bili protagonisti.

Божовић и Великић

-фото: живана јањушевић

Na pitanje Mirjane Bobić Mojsilović koja je ispratila razgovor, da li ga je boljelo dok je pisao roman o tom stvarnom događaju, da li je tokom pisanja sve ponovo proživljavao, Velikić priznaje - "pa jeste boljelo, ali drugačije ne bi ni moglo da bude literarno obrađeno".

– Ovo je knjiga u kojoj sam najmanje lagao o sebi. To je neposredan susret sa iskustvom, sa onim što je proživljeno, sa onim što se dogodilo - rekao je Velikić, napominjući da bez obzira da li je riječ o književnosti ili eseju, komentaru, ima potrebu da reaguje na nepravdu, i da to kaže - napiše, i to smatra ljekovitim, svojevrsnom mentalnom higijenom.