Djeca moraju imati glas u institucijama: Politički govor ne smije biti primjer mržnje i podjela

Sa skupa, kojem je prisustvovalo oko 50 predstavnika državnih institucija, diplomatskog kora i civilnog sektora, kao i djece i mladih uključenih u projektne aktivnosti, upućena je poruka da način na koji političari komuniciraju ne oblikuje samo kvalitet javnog života već i vrijednosti koje usvajaju generacije koje dolaze.

Predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Jelenka Andrić kazala je da odrasli, posebno oni koji obavljaju javne funkcije, često zaboravljaju da ih djeca slušaju i onda kada im se direktno ne obraćaju, te da pažljivo posmatraju kako se ponašaju, reaguju na drugačije mišljenje i biraju riječi u javnoj komunikaciji.

„Govor o javnom diskursu bez mržnje istovremeno je govor o društvu koje gradimo i o primjerima koje ostavljamo generacijama koje dolaze“, poručila je Andrić.

Ona je upozorila da društvene mreže dodatno ubrzavaju širenje poruka, uključujući one koje podstiču mržnju i netrpeljivost, zbog čega sloboda govora mora podrazumijevati i odgovornost za izgovorenu riječ.

Andrić je istakla da demokratija podrazumijeva različita mišljenja i oštru raspravu, ali da političko neslaganje ne smije prerasti u vrijeđanje i govor mržnje.

Posebno je važnim ocijenila to što su djeca i mladi u središtu projekta „Javni diskurs bez mržnje u Crnoj Gori“, naglašavajući da imaju svoje stavove, iskustva i ideje, te pravo da budu saslušani.

Ona je pozdravila aktivnosti Skupštine usmjerene na uključivanje mladih, kroz dječji, studentski i omladinski parlament, kao i rad Edukativnog centra, te najavljeno osnivanje Odbora za mlade.

„Nije dovoljno samo otvoriti vrata institucija. Potrebno je pokazati mladima da njihovo mišljenje zaista znači i ohrabriti ih da od politike ne bježe, već da u njoj učestvuju“, kazala je Andrić.

Posebno je ukazala na značaj priručnika za poslanice i poslanike „Parlament po mjeri djeteta, društvena kohezija i odgovorno postupanje parlamentarki i parlamentaraca“, koji, kako je navela, podsjeća na važno pitanje koliko se djeca zaista pitaju o odlukama koje utiču na njihove živote.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei ocijenio je da način na koji se vode političke rasprave šalje snažne poruke djeci i mladima o vrijednostima demokratije.

„Odgovorna politička komunikacija važna je za stvaranje okruženja bez nasilja, govora mržnje i diskriminacije, u kojem odrasli svojim ponašanjem pružaju pozitivan primjer djeci“, poručio je Servadei.

On je naglasio da učešće djece u donošenju odluka ne smije zavisiti od povremenih konsultacija i pojedinačnih inicijativa, već mora postati sastavni dio rada institucija.

„Kada institucije slušaju djecu, javne politike postaju kvalitetnije, a povjerenje raste“, kazao je Servadei, najavljujući da će UNICEF nastaviti da podržava institucije kako bi učešće djece postalo dio njihove svakodnevne prakse.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković upozorio je da govor mržnje direktno narušava društvenu koheziju, kvalitet javnog života i povjerenje među građanima, ali i utiče na povjerenje u institucije koje su dužne da svima obezbijede jednaku zaštitu.

On je ukazao na opasnost od normalizacije uvreda i netrpeljivosti u javnom prostoru, ističući da se društvo vremenom može naviknuti na ponižavanje i prestati da prepoznaje ozbiljnost takvih pojava.

„Kada se na ponižavanje naviknemo, kada uvrede postanu očekivan sadržaj političke rasprave, a netrpeljivost svakodnevni pratilac medijskih sadržaja, slabi i naša sposobnost da prepoznamo koliko je problem ozbiljan“, upozorio je Bjeković.

Istakao je da sloboda izražavanja predstavlja temelj demokratije i obuhvata oštru kritiku, neprijatna pitanja i ideje koje mogu uznemiriti javnost, ali da je važno jasno razlikovati takav govor od govora mržnje.

Posebnu odgovornost, prema njegovim riječima, imaju nosioci javnih funkcija i svi koji svojim porukama utiču na veliki broj ljudi, jer upravo oni oblikuju granice prihvatljivog ponašanja.

„Ljudsko dostojanstvo pripada svakome, a odnos prema govoru mržnje pokazuje koliko smo spremni da taj princip primijenimo i onda kada nam je lični ili politički stav govornika upitan“, poručio je Bjeković.

Ukazao je i na izazove digitalnog prostora, posebno komentare na portalima i društvenim mrežama, anonimno djelovanje i nedovoljno razvijenu etičku odgovornost u javnoj komunikaciji. Posebnu pažnju, kako je naglasio, treba posvetiti medijskom opismenjavanju djece i mladih, kao i učenju tolerancije i nediskriminacije.

Govoreći o uticaju političkog diskursa na najmlađe, ekspertkinja Vesna Pavićević istakla je da politički govor ne ostaje unutar zidova parlamenta, već kroz medije i društvene mreže stiže do velikog broja djece i mladih.

„Skupština, kao mjesto donošenja odluka i susreta različitih mišljenja, ima posebnu odgovornost i može biti prostor na kojem djeca uče da se o razlikama može komunicirati“, kazala je Pavićević.

Ona je upozorila da djeca iz političkog govora mogu naučiti da je dijalog moguć i uz različite stavove, da je različitost vrijednost i da se može kritikovati odluka, a poštovati osoba. Međutim, ukoliko je javna komunikacija prožeta uvredama i netolerancijom, mogu usvojiti i suprotan obrazac ponašanja.

Posebno je važnim ocijenila način na koji se govori o djeci koja žive u siromaštvu, djeci sa smetnjama u razvoju, djeci koja su doživjela nasilje i diskriminaciju, kao i djeci iz manjinskih zajednica.

Pavićević je zaključila da se parlament po mjeri djeteta ne mjeri samo zakonima koje donosi, već i atmosferom koju stvara i porukom koju šalje najmlađima.

Predstavljajući rezultate projekta, dr Branka Bošnjak kazala je da parlament po mjeri djeteta podrazumijeva mnogo više od usvajanja zakona, procedura i uspostavljanja institucionalnih mehanizama.

Prema njenim riječima, suština je u tome da li se prava i potrebe djece zaista uzimaju u obzir prilikom donošenja odluka i da li djeca imaju priliku da izraze mišljenje o pitanjima koja ih se neposredno tiču.

„Djeca ne treba da budu samo tema rasprava, već učesnici procesa koji se tiču njihovih života“, poručila je Bošnjak.

Ona je naglasila da dječji parlamenti, savjeti za djecu i mlade i javne rasprave ne smiju biti samo formalni mehanizmi, već moraju omogućiti da se čuju problemi koje djeca prepoznaju i rješenja koja predlažu.

Posebno je ukazala na odgovornost institucija u zaštiti djece od svih oblika nasilja, uključujući vršnjačko, rodno zasnovano i nasilje u digitalnom prostoru, kao i seksističke uvrede, prijetnje i uznemiravanje kojima su djevojčice izložene na internetu.

V.d. direktorica JU „Dječji savez“ Duška Šljivančanin kazala je da je projekat omogućio uključivanje djece mlađeg uzrasta u aktivnosti koje se odnose na upoznavanje sa pravima djeteta i demokratskim procesima.

Ona je istakla da su se djeca tokom projekta pripremala u lokalnim zajednicama, učestvovala u simulacijama lokalnih parlamenata i na kreativan način upoznavala rad skupštinskih odbora.

Kroz aktivnosti su obrađivane teme vršnjačkog nasilja, obrazovanja, govora mržnje i društvene kohezije, a djeca su dobila priliku da odbornicima predstave probleme sa kojima se suočavaju i pokrenu inicijative.

Šljivančanin je zahvalila CEDEM-u i UNICEF-u na prepoznavanju značaja rada Dječjeg saveza, ocjenjujući da je važno djecu što ranije uključivati u procese učenja o pravima i demokratskom učešću.

Moderatorka programa i predstavnica CEDEM-a Ivona Perazić kazala je da je cilj projekta bio da se otvori prostor za razgovor o odgovornosti javne riječi, naročito kada dolazi od onih koji predstavljaju građane i donose odluke.

Ona je podsjetila da su tokom projekta organizovane obuke u sjevernom, centralnom i južnom regionu Crne Gore, tokom kojih se o odgovornosti nosilaca javnih funkcija razgovaralo iz perspektive potreba i prava najmlađih.

Kao jedan od važnih rezultata izdvojila je izradu priručnika za poslanice i poslanike, čiji je cilj da omogući nastavak rada na ovim pitanjima i nakon završetka projekta.