Rabrenović za "Dan": Ispratiti šta je prošlo istim lancem snabdijevanja

On ističe da je ovaj slučaj dobar zato što je roba otkrivena i zaustavljena, ali je istovremeno i vrlo ozbiljno upozorenje.

– Država sada mora da provjeri ne samo ova tri kontejnera nego i trag koji vodi unazad – naglasio je Rabrenović za "Dan".

Kada je riječ o hrani, Rebrenović poručuje da država nema pravo na luksuz da reaguje tek kada problem stigne do tanjira, te da kontrola mora da zaustavi rizik prije nego što potrošač uopšte dobije priliku da ga kupi. S obzirom na zvanične informacije da tri kontejnera nijesu bila namijenjena tržištu Crne Gore, po navodima Rabrenovića, nema osnova da danas tvrdimo da je meso iz tih kontejnera završilo kod naših potrošača. Ipak, ukazuje da je Uprava carina istovremeno saopštila da se određeni crnogorski prerađivači mesa snabdijevaju proizvodima od pravnog lica kojem je sporna pošiljka bila namijenjena, te da tu za njega počinje ključni dio ovog slučaja.

– Potrebno je utvrditi šta su crnogorski subjekti od tog dobavljača nabavljali ranije, kada su nabavljali, u kojim količinama, koje su serije i lotovi bili u pitanju, koji su bili rokovi upotrebe i kome je ta roba dalje distribuirana. Drugim riječima, pitanje više nije samo: šta je bilo u ova tri kontejnera? Pravo pitanje je: šta je istim lancem snabdijevanja prolazilo prethodnih mjeseci? Upravo zato postoji sljedljivost hrane. To nije birokratska riječ napravljena za inspektore. Sljedljivost znači vrlo jednostavnu stvar: država i privrednik moraju moći da kažu od koga je roba stigla i kome je dalje otišla. Ako se danas ne može relativno brzo utvrditi put konkretne serije mesa od dobavljača do krajnjeg kupca ili prerađivača, onda problem nije samo u jednom kontejneru ili jednoj deklaraciji, onda imamo ozbiljan problem u sistemu – naglasio je Rabrenović.

Naglašavajući činjenicu da je danas, kako kaže, znatno ozbiljniji pravni okvir nego ranije, Rabrenović, ipak, poručuje da zakon sam po sebi ne čuva hladnjaču, propis sam ne otvara kontejner, kao i da inspekcijski nadzor ne sprovodi propis na papiru, nego ljudi.

– Zato, pored zakona, moramo govoriti o broju inspektora, njihovoj opremljenosti, laboratorijskim kapacitetima, razmjeni podataka između carine, Uprave za bezbjednost hrane, policije i drugih organa i, naročito, o brzini reakcije. Država mora da bude brža od onoga ko pokušava da prevari sistem. Ako kontrola kasni, poslije više ne govorimo samo o prekršaju, možemo govoriti o zdravlju ljudi – objasnio je on.

Ukazuje i na jednako ozbiljnu odgovornost i privrednika, koji, kako je rekao, moraju znati od koga kupuje, šta kupuju, kakvu dokumentaciju dobijaju i mogu li dokazati porijeklo i put proizvoda.

– Nije realno očekivati da država pregleda svaki kilogram hrane koji uđe u zemlju. Zato sistem počiva i na odgovornosti samih privrednika. Profit je legitiman cilj poslovanja. Ali u trgovini hranom postoji granica koju profit ne smije preći, a ta granica je zdravlje ljudi – ističe Rabrenović.

Uprava carina spriječila tranzit tri kontejnera mesa sa isteklim rokom iz Luke Bar ka Kosovu

Na pitanje da li smatra da bi trebalo pooštriti kontrole ili potencijalno zabraniti uvoz od subjekata za koje je već utvrđeno da su manipulisali sa deklaracijama ili da su uvozili pokvarenu robu, Rabrenović objašnjava da rok upotrebe nije broj koji se može gumicom izbrisati i upisati novi datum.

– Ako se dokaže da je neko svjesno mijenjao deklaraciju kako bi roba koja više ne ispunjava uslove nastavila put ka tržištu, to više nije obična greška u dokumentaciji, to je ozbiljan udar na povjerenje u cijeli sistem bezbjednosti hrane. Tu država mora da bude vrlo odlučna. Ali odlučnost ne znači proizvoljnost. Ne treba nekoga proglasiti krivim prije nego što se činjenice utvrde, niti automatski zabranjivati promet svakome ko se našao u lancu. Mora se utvrditi ko je šta uradio, ko je znao, ko je mogao znati i gdje je konkretno nastala manipulacija. Međutim, kada se manipulacija utvrdi, naročito namjerna ili ponovljena, taj subjekt više ne smije biti tretiran kao svaki drugi dobavljač. Ko je jednom uhvaćen da namjerno mijenja ključne podatke o hrani, mora znati da će svaki njegov naredni kamion, kontejner ili pošiljka biti posmatrani mnogo pažljivije nego ranije. To je suština kontrole zasnovane na riziku – istakao je on.

Kontrola, kako dodaje, ne smije trajati koliko i naslov u novinama.

– Ako je neki subjekt dokazan kao rizičan, mora postojati institucionalna memorija. Njegova istorija mora ostati u sistemu i uticati na procjenu svake naredne pošiljke. Što se zabrane uvoza tiče, tu treba biti pravno precizan. Trajna zabrana ne može biti politička ili medijska kazne,objašnjava Rabrenović.

Rabrenović ističe da najopasnija prevara nije ona koju potrošač vidi, već ona koja izgleda potpuno regularno.