Katastrofalne posljedice višemjesečnih požara: Pola države u plamenu

Nadležne institucije nijeme su na vatrenu stihuju, pa izostaju savjeti, procjene šteta, upozorenja o zagađenosti, kao da je stanje redovno... Jedino MUP obavještava o teritorijama koje gore. Posebno je rizično u Nikšiću, Žabljaku, Pljevljima, Šavniku, Podgorici i Bijelom Polju gdje je dio opština prekriven dimom. Međutim, dim, koji zagađuje vazduh, širi se i u drugim djelovima Crne Gore. Državne mreže za praćenje kvaliteta vazduha na mjernim mjestima u Pljevljima i Nikšiću evidentirane su veoma visoke koncentracije suspendovanih otrovnih čestica u vazduhu.

Direktor Ekološkog pokreta "Ozon" Aleksandar Perović za "Dan" ocjenjuje da požari predstavljaju višestruki ekološki i zdravstveni rizik, posebno za stanovništvo koje se nalazi u neposrednoj blizini požarišta.

– Uticaj se ne završava prestankom plamena – dim, fine čestice, pepeo i posljedice degradacije staništa mogu djelovati danima, mjesecima, pa i godinama. Požari naglo povećavaju koncentracije PM₂.₅ i PM₁₀, ugljen-monoksida (CO), azotnih oksida, isparljivih organskih jedinjenja i drugih štetnih materija. Dim može sadržati i policiklične aromatične ugljovodonike (PAH), teške metale i druge toksične supstance. PM₂.₅ je posebno problematičan jer prodire duboko u pluća i može dospjeti u krvotok. Intenzivan požar može direktno uništiti vegetaciju, staništa, gnijezda, skloništa i izvore hrane, dok životinje mogu stradati neposredno ili biti primorane da napuste područje, upozorava Perović.

Ističe da nakon požara postoji i povećan rizik od erozije i bujičnih procesa, a pepeo i kontaminanti mogu dospjeti u potoke, rijeke, jezera i izvore, čime se mogu ugroziti vodeni ekosistemi.

– Za stanovništvo koje živi ili boravi u blizini požara najveći rizik predstavlja udisanje dima. Poseban rizik postoji kod osjetljivih kategorija stanovništva, uključujući djecu, starije osobe i osobe sa postojećim respiratornim i kardiovaskularnim problemima.

Upravo je zato važno da se prilikom gašenja požara vodi računa da se pozovu obučeni ljudi iz službi zaštite i spasavanja, a da se pojedinačno i bez odgovarajuće opreme ne prilazi vatri, poručuje Perović.

Izvršna direktorka NVO Grin houm Azra Vuković upozorava da su, nažalost, posljedice ovih požara višestruke i ne završavaju se kišom koja je najavljena u narednim danima.

– Imamo direktan gubitak biljnih i životinjskih vrsta koje su stradale u požaru, ali i gubitak hrane i skloništa za one koji su uspjeli da prežive požar. Posebno je problematično što će oporavak staništa trajati godinama, te postoji rizik da se staništa koja su stradala u požarima znatno izmijene u narednom periodu. Nakon požara se širi prostor za invazivne vrste, što ugrožava prirodne ekosisteme. Požari svakako imaju ozbiljne posljedice po kvalitet vazduha jer dim koji nastaje sagorijevanjem, kako vegetacije, tako i drugih materijala, pa i otpada nažalost, sadrži brojne štetne materije i čestice koje mogu ugroziti zdravlje ljudi, a posebno osjetljivih kategorija stanovništva. Zagađenje vazduha može biti značajno u lokacijama u kojima smo imali požare prethodnih sedmica, ali i u širem području, o čemu govore i podaci o kvalitetu vazduha, ocjenjuje za "Dan" Vuković.

Pljevaljski vatrogasci gase požare na više lokacija, najteže u reonu sela Čavanj

Građanski aktivista Aleksandar Dragićević ukazuje da su kratkoročne štete požara prije svega štete u šumama, gubljenje staništa i uništavanje biodiverziteta.

– Tu su i štete po imanja i imovinu, štete po infrastrukturu, kao i štete po kvalitet vazduha. Dim se često zadržava u kotlinama i prethodnih dana svjedočimo da se u Nikšiću, Podgorici, Žabljaku, Šavniku, ali i u drugim opštinama veoma teško diše zbog povećanih koncentracija PM2,5 i PM10 čestica, koje nastaju sagorijevanjem šumskih površina i drugih materijala u požarima. Međutim, dugoročne posljedice su one o kojima ne pričamo dovoljno. To su posljedice koje nastaju na opožarenom zemljištu nakon požara. Šume, odnosno stabla, vezuju ogromne količine zemljišta i sprečavaju eroziju. Istovremeno, njihov korijenov sistem, koji se ponaša poput sunđera, kao i sama krošnja, zadržavaju velike količine vode. Nakon požara i konačnog propadanja stabala, ta sposobnost zadržavanja vode i stabilizacije zemljišta znatno se smanjuje. Tada ulazimo u rizik od erozije zemljišta, klizišta, odrona i, naravno, sve intenzivnijih poplava koje svake godine predstavljaju veliku štetu za infrastrukturu. Ogromne količine materijala koje više nisu vezane korijenovim sistemom, zajedno sa velikim količinama vode koje se više ne zadržavaju u zemljištu, završavaju u potocima i rječnim koritima. Tako nastaju bujice koje mogu izazvati ogromne štete, istakao je Dragićević.