(AUDIO) Milović za "Dan": Crnom Gorom vladaju partije, a mladi su naučeni da ćute

Mladima u Crnoj Gori godinama se poručuje da ne mogu ništa promijeniti, da je bolje da se ne ističu i da o njihovoj budućnosti odlučuje neko drugi.

Političari ih se sjete pred izbore, a kada pokušaju da se uključe u društveni život, često nailaze na nepovjerenje i zatvorena vrata. O tome zašto građanski aktivizam mora početi od mladih, kako se štiti priroda i zašto Crnoj Gori nedostaju suštinske promjene govorio je Boško Milović, direktor NVO "Optimisti" iz Nikšića.

– Nalazimo se u društvu koje mlade ništa ne pita, koje ih koristi samo kao ukras i pred predizborne kampanje. Mi smo negdje krivi za vrijeme u kojem oni žive. Apatični su zato što mi nijesmo bili tu za njih – rekao je Milović u emisiji "Đir" Radija D+, koju vodi Iva Nešić.

• Zašto su mladi danas toliko malo aktivni? Jesu li zaista apatični ili ih pokušavamo pokrenuti na pogrešan način?

– Mladi su iz više razloga manje aktivni, ali ne bih rekao da su apatični. Živimo u društvu koje ih ništa ne pita i koje nema pravi način komunikacije sa njima. Uz to, nevladin sektor u Crnoj Gori i regionu ima negativnu konotaciju. O nevladinim organizacijama govori se kao o stranim plaćenicima ili ljudima koji rade za interese velikih sila. Zato su mladi rezervisani dok ne vide o čemu je riječ.Mi ih kroz akcije i angažovanu umjetnost uključujemo u priču i podstičemo da razmišljaju kako društvo može biti bolje. Vjerovatno im roditelji govore: "Ćuti, ne ističi se, nećeš dobiti posao". Nažalost, to je često istina. Ali kada bi se više mladih uključilo u aktivizam, mogli bismo stvarno da utičemo na put kojim naša zemlja ide.

• Zašto su mladi toliko uvjereni da ništa ne mogu promijeniti?

– Zato što im svi to govore. Radi se na tome da povjeruju kako ne mogu ništa da promijene. Običan građanin često ne shvata koliko može da uradi sam, a tek koliko može u pravoj ekipi. Mladi se navikavaju da budu mirni i da neko drugi odlučuje u njihovo ime. Zbog toga ne izlaze na izbore i misle da njihov glas ništa ne znači.

• Kako komentarišeš političke promjene i obećanja koja su građani dobijali?

– Živimo u vremenu populizma koji je snažno potpomognut društvenim mrežama. Kada više ne znate šta je istina, onda vam više nije ni stalo. Svi su nas na neki način iznevjerili.

Ljudi koji je trebalo da nam donesu promjene 30. avgusta to nijesu uradili. Moramo to da priznamo. Jesu nam plate veće i možda smo na neke načine slobodniji, ali suštinske promjene nema. To možemo da vidimo kroz ugroženu životnu sredinu, nasipanje Bokokotorskog zaliva, požare, nelegalnu sječu šuma i deponije kojih je beskonačno u našoj prirodi. Na papiru izgledamo super, ali kada izađete iz svog grada ili kvarta, vidite da se nije mnogo toga promijenilo.

Grafiti mogu da zamijene fašističke poruke na zidovima

• Organizovali ste Grafiti festival u Nikšiću. Zašto su grafiti dobar način da se mladi uključe u društveni život?

– Prošle godine smo imali Grafiti festival na kojem smo željeli da na zidovima prikažemo pet ličnosti po kojima se zovu naše škole. Tema je donekle bila antifašizam, jer na našim zidovima imamo mnogo ružnih poruka, fašizam, seksizam i navijačke poruke.

Zamislite mjesto za odrastanje djeteta u kojem su zidovi sivi ili iscrtani kukastim krstovima. Zato smo odlučili da mladima omogućimo da se izraze na drugačiji način.

Ove godine nastavili smo na šetalištu Alekse Backovića, koje povezuje nikšićke osnovne i srednje škole. Dok smo crtali grafite, prilazila su nam djeca i pitala za koji klub crtamo. Oni nijesu znali da crtanje po zidovima može imati i neku drugu poruku.

Posebno sam ponosan što su ove godine nikšićki umjetnici dobrovoljno došli da oslikavaju zidove. U vremenu kada se po Nikšiću rade brojni murali, a malo je domaćih umjetnika koji ih oslikavaju, pokazali smo šta mogu naši mladi ljudi i šta umjetnost treba da bude.

• Kako je počela priča sa NVO "Optimisti"?

– To je nastavak inicijativa koje su u Nikšiću počele još 2013. godine. Tada smo zauzeli i oko pola godine koristili nekadašnji Dom vojske, današnji Tehnopolis, gdje smo organizovali koncerte i izložbe. Bila je to ekipa koja je mijenjala stvari u lokalnoj zajednici.

Godine 2023. shvatio sam da ponovo moram da krenem od mladih. Okupio sam ljude iz različitih profesija i pokušali smo da napravimo organizaciju koja će se razvijati kao medij, možda i produkcija, ali prije svega kao novi početak građanskog aktivizma mladih u Nikšiću.

• Zašto baš ti osjećaš odgovornost da mladima pokažeš šta znači biti aktivan građanin?

– Da bi imao građansku odgovornost, moraš da znaš svoja prava. Kod nas je građansko obrazovanje izborni predmet. Ako mladi ne znaju koja prava imaju, neće imati ni građansku hrabrost da nešto promijene.

Sebe doživljavam kao treću generaciju ljudi u svojoj porodici koji se bore za bolje društvo. Imam dvoje djece i želim da odrastaju kao slobodni ljudi u Crnoj Gori, ako odluče da ovdje žive. Ovo je predivna zemlja, sa velikim potencijalom, i možemo imati svijetlu budućnost ako budemo radili na tome i bunili se.

• Šta volonterizam može dati mladom čovjeku što ne može škola?

– Prije svega, osjećaj rada za zajednicu. Kroz volontiranje shvataš kako drugi ljudi žive, koliko je priroda ugrožena i šta pokušavamo da sačuvamo. To može biti i praktično korisno. Volontersko iskustvo u biografiji ponekad može značiti više od ocjene ili kolokvijuma. Ali najvažnije je što dobiješ osjećaj da si nešto dao zajednici i da si nešto makar malo promijenio.

• Baviš se i ekološkim aktivizmom. Kakvo je stanje životne sredine u Crnoj Gori?

– Čini mi se da nikada nije bilo gore. Možda smo zaštitili neka izvorišta i izborili se sa pojedinim oblicima privrednog kriminala, ali mislim da privrednici vode glavnu riječ i sami procjenjuju koliko treba da čuvaju prirodu. Umjesto da ih kontrolišu ljudi koje smo doveli na vlast, izgleda kao da je ta veza izgubljena.

Svake nedjelje moramo da pratimo šta se dešava na četiri ili pet mjesta: koliko je rijeka zagađeno, koliko obale devastirano, koliko šuma izgorelo i kakav je kvalitet vazduha, vode i hrane.

Ako nemaš čist vazduh, čistu vodu i zdravu hranu, isto ti je imao na računu 200 miliona ili pet eura. Zabrinjava količina plastike koja se raspada u prirodi, zagađenje vazduha, paljenje guma i otpada, kao i divlje deponije. Bez te tri osnovne stvari bićemo u velikom problemu, a mladi će nastaviti da odlaze u uređenija društva.

• Zašto država ne uspijeva da se izbori sa krivolovom, nelegalnom sječom šuma i drugim oblicima uništavanja prirode?

– Crna Gora je na papiru država, ali je trenutno teritorija na kojoj vladaju partije. Možda je nekoj partiji u interesu da ne dira one koji nezakonito izlovljavaju ribu jer će joj trebati na izborima. Kada tome dodamo da partije gledaju sopstveni rejting, a ne korist države, inicijative se gube između resora.

Imamo ljude koji se svakodnevno bore protiv krivolova na Skadarskom jezeru, dok se pojedinci ponašaju kao da je riba njihova. Nastavimo li tako, uništićemo resurse i ništa neće ostati ni našoj djeci, a kamoli unucima.

Bez prostora za mlade nema ni prave zajednice

• Šta "Optimistima" i drugim organizacijama koje se bave mladima najviše nedostaje?

– Ono što nama nedostaje jeste prostor. To je ono za šta se borimo od početka. I ne samo "Optimistima", nego svim organizacijama koje se bave mladim ljudima potreban je jedan prostor u gradu, neka stara zgrada, kao što je ima svaki normalan grad na svijetu.

Potrebna nam je neka vrsta socijalnog centra, društvenog kluba, mjesta u koje bismo uložili mnogo truda, nade i ideja. To je naša inicijativa godinama. Postoje i fondovi koji bi mogli da pomognu, tako da sve ne zavisi samo od grada ili države.

Kada bismo dobili takav prostor i okupili sve koji žele da u njemu rade, tek onda bismo mogli da pričamo o stvaranju zajednice. Iz toga proizlaze aktivizam, volonterizam i kreativnost. To je ono što nam je najpotrebnije.

• Na koji uspjeh svog aktivizma si najponosniji?

– Na borbu za Veliku plažu. Prošle godine smo vidjeli da je na red došlo 13 kilometara našeg najvrednijeg obalnog područja. Tada su nevladine organizacije, aktivisti i lokalno stanovništvo pokazali veliko jedinstvo. Kamp koji smo organizovali i kasnije institucionalno djelovanje značajno su pomogli da se ta priča stavi po strani.

Ali borba nije završena. Sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima nije stavljen van snage i nalazi se pred Ustavnim sudom. Makar smo uspjeli da se približimo pobjedi.

• Često kritikuješ nevladin sektor. U čemu je problem?

– Moramo razdvojiti nevladine organizacije i aktivizam. Aktivista ne mora imati organizaciju. Velike NVO imaju ljude koji se bave administracijom i lakše sprovode projekte, dok male organizacije često imaju mnogo ideja i rade na terenu, ali nemaju administrativne kapacitete.

Postoje organizacije bliske vlasti, korporativne organizacije i one koje postoje samo na papiru. Ipak, nevladin sektor je za 30 godina mnogo toga promijenio. Problem je što se mnogi predstavljaju kao aktivisti, iako iza toga ponekad stoji želja za ličnom promocijom.

• Šta "Optimistima" najviše nedostaje?

– Prostor. Ne samo nama, nego svim organizacijama koje rade sa mladima. Potrebna nam je stara zgrada koju bismo pretvorili u društveni centar, mjesto okupljanja, stvaralaštva i volontiranja. Za to postoje i fondovi. Kada bismo dobili takav prostor, mogli bismo da počnemo da gradimo pravu zajednicu.

• Šta je cilj portala i časopisa "Omladina"?

– Portal radi dvije i po godine i ima blizu hiljadu tekstova, većinom autorskih. Objavili smo i šest brojeva štampanog magazina. Želimo da mladi kažu šta misle i nauče da pišu, snimaju i izražavaju svoje stavove. Pričama o ljudima sa naših prostora koji su mnogo uradili pokušavamo da im pokažemo da i oni mogu nešto da promijene. Podsjećanjem na prošlost pokušavamo da im izgradimo kičmu za budućnost.

• Koliko ti je iskustvo međunarodnog posmatranja izbora promijenilo pogled na Crnu Goru?

– Naučilo me je kako funkcionišu druga društva. Nije nama najgore, i zato sam optimista. Ali u zemljama u kojima sam radio često sam vidio isto: neaktivne mlade i veoma politički aktivne penzionere.

Danas posmatranje izbora gotovo gubi svrhu ako ne možete da pratite uticaj društvenih mreža. Lažni profili, stranice i botovi utiču na javno mnjenje. Zato i ta profesija mora da se mijenja.

• Šta bi na kraju poručio mladima?

– Ovo je vrijeme njihovih najvećih mogućnosti. Mi smo tek 2009. dobili bezvizni režim i ranije smo morali da se dovijamo kako bismo putovali i vidjeli svijet. Danas mladi imaju alate za učenje, razmjene i mnogo više prilika nego što smo ih mi imali. Poručio bih im samo da te prilike što više koriste.

Ovaj tekst predstavlja transkript radijske emisije, čija je proizvodnja podržana sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, koja raspodjeljuje Agencija za audio-vizuelne medijske usluge.

Prethodne epizode možete pogledati OVDJE.

Preuzmite našu aplikaciju