Vlada korigovala uredbu: Otvaraju se vrata za kompanije iz Emirata

Izmjenama i dopunama Uredbe o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu otvaraju se vrata firmama iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, smatraju sagovornici "Dana". Oni ukazuju da je prije izmjene ove uredbe trebalo zakonom jasno definisati šta su područja ubrzanog razvoja obnovljivih izvora energije, ko ih određuje, po kojim kriterijumima, uz kakve zaštitne mjere i na koji način javnost učestvuje u tom procesu

Prema ovoj uredbi, procjena uticaja na životnu sredinu vrši se za projekte osim za, između ostalih, one za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora koji se realizuju u područjima za ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije, uključujući postrojenja i pripadajuću infrastrukturu za skladištenje i priključenje na elektroenergetsku mrežu.

Građanski aktivista Aleksandar Dragićević smatra da sve počinje sa Sporazumom o energetici sa Emiratima.

– Dolazimo do ove uredbe kojom se kroz Evropsku uniju pokušava zamaskirati očigledna devastacija i otimanje prostora. Dodamo li na to da su u proceduri i izmjene i dopune Zakona o održivim izvorima energije kojim se planira da se projekti održivih izvora energije proglašavaju za javni interes, vidimo da je na djelu stvaranje prohodnosti za sve projekte koje želi da radi buduća kompanija iz Emirata. U stvari, planira se da se na teritoriji Crne Gore izgradi što više vjetro i solarnih elektrana, ne kako bi se pravio energetski miks, već kako bi kompanije iz Emirata po veoma povoljnim uslovima, gdje građani Crne Gore njima ustupaju zemljište i daju im infrastrukturu bez procedura, proizvodili ogromne količine energije koju bi kasnije izvozili poodmorskim kablom za Italiju. To je cijela poenta, da se naša teritorija uzurpira kako bi neko proizvodio energiju za prodaju – kazao je Dragićević za "Dan".

Milija Čabarkapa iz Eko-tima kaže da je bitno razjasniti da ovom uredbom, formalnopravno, nije odlučeno da se za sve projekte obnovljivih izvora energije u područjima ubrzanog razvoja više ne vrši procjena uticaja na životnu sredinu.

– Ti projekti su dodati u Listu dva, što znači da moraju proći postupak prethodne procjene, odnosno skrining, u kojem nadležni organ odlučuje da li je za konkretan projekat potrebna puna procjena uticaja i izrada elaborata. Bez te odluke, ili bez saglasnosti na elaborat, ako se utvrdi da je potreban, projekat ne bi smio da se realizuje. Međutim, činjenica da procjena nije potpuno ukinuta ne znači da je način na koji je Vlada ovo uradila dobar. Naprotiv, smatram da je napravljen proceduralni i planski propust – ističe Čabarkapa.

Podsjeća da područja za ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije nijesu produkt domaćih programa i strategija, već koncept iz RED tri direktive Evropske unije, sa kojom Crna Gora mora usklađivati svoj regulatorni okvir u procesu pristupanja EU.

– Ideja tog koncepta nije da se investitorima dozvoli da grade gdje žele, već da država unaprijed, na osnovu podataka, planskih dokumenata i učešća javnosti, odredi područja u kojima razvoj solarne i vjetroenergije može biti brži zato što su rizici i konflikti sa prirodom i ljudima prethodno svedeni na najmanju moguću mjeru. Upravo sa tom idejom je rađena i nacionalna MEGA studija, u čijoj je izradi učestvovao Eko-tim. Studija je mapirala lokacije sa visokim potencijalom za solarnu i vjetroenergiju, uz minimalne konflikte sa prirodnim, društvenim i kulturnim vrijednostima prostora. Zato je posebno problematično što Vlada, umjesto da se nalazi iz te studije koriste za transparentno i stručno određivanje budućih zona, prvo mijenja uredbu koja uređuje procjenu uticaja – ukazuje Čabarkapa.

Prema njegovom mišljenju, redosljed je morao biti obrnut.

– Najprije je trebalo zakonom jasno definisati šta su područja ubrzanog razvoja obnovljivih izvora energije, ko ih određuje, po kojim kriterijumima, uz kakve zaštitne mjere i na koji način javnost učestvuje u tom procesu. Nakon toga je trebalo sprovesti javnu raspravu i omogućiti građanima, lokalnim zajednicama i stručnoj javnosti da razumiju šta ovaj institut znači. Zatim su se takva područja morala definisati kroz prostorno-plansku dokumentaciju i stratešku procjenu uticaja, koristeći, između ostalog, i nalaze MEGA studije. Tek nakon toga imalo je smisla mijenjati Uredbu o procjeni uticaja i govoriti o ubrzavanju postupaka – smatra Čabarkapa.