Sve više mališana traži pomoć u Centru za rani razvoj: Za devet mjeseci primili preko 7.000 djece

– Pored navedenih pruženih usluga, odvija se i strukturisani program pružanja psihoedukativne podrške roditeljima "Naša priča", koji još nije prepoznat kao zvanična zdravstvena usluga. Spektar usluga koje Centar pruža je širok i obuhvata preglede dječijeg i adolescentnog psihijatra, psihološku i razvojnu procjenu, logopedske i defektološke procjene i tretmane, procjenu psihomotornog razvoja, psihološki tretman, savjetovanje roditelja i porodice, kao i usluge socijalnog rada. Podaci pokazuju značajan obim i dijagnostičkog i terapijskog rada, uključujući veliki broj savjetovanja roditelja i članova porodice. Naš pristup podrazumijeva da dijete ne posmatramo samo kroz pojedinačnu dijagnozu ili izolovanu razvojnu teškoću. Cilj je sagledavanje cjelokupnog razvojnog profila djeteta, njegovog funkcionisanja u porodici i svakodnevnom okruženju, prepoznavanje potreba i, na osnovu toga, planiranje daljeg praćenja, tretmana ili podrške – rekla je Ivanović.

Upitana da li bilježe porast broja djece koja dobijaju usluge u Centru i, ako bilježe, zašto, navodi da bilježe kontinuirano visoku, a poslednjih godina i rastuću potrebu za uslugama iz oblasti ranog razvoja, neurorazvojnih poremećaja i mentalnog zdravlja djece i adolescenata.

– Ipak, važno je napraviti razliku između povećanja broja djece koja dolaze u zdravstveni sistem i stvarnog povećanja učestalosti određenih poremećaja u populaciji. Danas se razvojne teškoće ranije i bolje prepoznaju. Roditelji su informisaniji, pedijatri i drugi stručnjaci koji rade sa djecom senzibilisaniji za rana odstupanja u razvoju, servisi su dostupniji, a savremena dijagnostika omogućava prepoznavanje znatno šireg spektra razvojnih teškoća nego ranije. Sve to dovodi do većeg broja djece koja dolaze na stručnu procjenu, što je u osnovi pozitivan proces – pod uslovom da dijete bude upućeno na pravi nivo zdravstvene zaštite i u pravo vrijeme. Jedan od izazova sa kojim smo se suočavali jeste i značajan broj upućivanja koja ne zahtijevaju procjenu na tercijarnom nivou. Takva upućivanja mogu nepotrebno zauzimati termine namijenjene djeci kojoj je specijalistička procjena zaista potrebna. Zbog toga smo nedavno uveli redovnu reviziju zakazanih pregleda, procjenu prioriteta i aktivno pozivanje pacijenata, što je već omogućilo racionalnije korišćenje raspoloživih termina – ističe Ivanović.

U Centru za rani razvoj trenutno rade dva dječija i adolescentna psihijatra, dok je jedan dječiji i adolescentni psihijatar prešao na rad u Kliniku za psihijatriju.

U vrtićima 114 djece stranih državljana

– Istovremeno, važno je objasniti da rad dječjih psihijatara zaposlenih u Centru nije ograničen samo na rad u Centru. Oni su profesionalno angažovani i u radu Odjeljenja integrisanog dnevnog tretmana sa Jedinicom za kratkotrajni stacionarni boravak djece i adolescenata Klinike za psihijatriju. To je važan segment dječije i adolescentne psihijatrijske zaštite, namijenjen djeci i adolescentima kojima je, zbog prirode ili intenziteta teškoća, potreban dnevni tretman ili kratkotrajne hospitalizacije. Dakle, dio radnog angažmana dječijih psihijatara Centra usmjeren je i na zbrinjavanje djece i adolescenata kojima je potreban ovaj vid psihijatrijske zaštite. Preglede dječijeg i adolescentnog psihijatra moguće je zakazati i u okviru Klinike za psihijatriju, tako da se dječija psihijatrijska zaštita u KCCG ostvaruje kroz međusobno povezane organizacione cjeline. Kada je riječ o logopedima, u Centru trenutno rade dva logopeda, tri defektologa (dva oligofrenologa i jedan somatoped). Potrebe su, međutim, veće od postojećih kadrovskih kapaciteta, naročito kada govorimo o kontinuiranom defektološko-logopedskom tretmanu. Zato je dalje kadrovsko jačanje Centra jedan od prioriteta. Završetkom renoviranja i otvaranjem novih kabineta stvaraju se i prostorni preduslovi za nova zapošljavanja, koja očekujemo nakon rješavanja određenih administrativnih procedura – kaže Ivanović.

Našu sagovornicu pitali smo i zašto trenutno nema termina za dječje psihijatre. – Termina za dječije psihijatre sada ima. Prethodna otežana dostupnost termina bila je rezultat više faktora koji su djelovali istovremeno: velike potražnje, ograničenog broja dječijih psihijatara, njihovog paralelnog angažmana u dječijoj i adolescentnoj psihijatriji Klinike za psihijatriju, ali i određenog broja upućivanja koja nijesu zahtijevala procjenu na tercijarnom nivou. Upravo zato smo počeli sa redovnom revizijom zakazanih pregleda. Cilj nije samo "otvoriti više termina", već uspostaviti sistem u kojem će raspoloživi kapaciteti biti korišćeni racionalnije i u kojem će dijete sa jasnom razvojnom ili psihijatrijskom indikacijom do odgovarajućeg stručnjaka doći u vremenskom okviru koji odgovara njegovim potrebama – istakla je Ivanović.

Upitani je li povećan broj djece sa autizmom i razvojnim smetnjama, saopštila nam je da se u Centru godišnje postavi oko 150 novih dijagnoza poremećaja iz spektra autizma, u uzrasnom rasponu od dvije do 18 godina, dok je najveći broj novouspostavljenih dijagnoza u uzrastu od četiri do šest godine života.

– Kada govorimo o povećanju broja djece sa dijagnozom autizma, veoma je važno biti precizan: porast broja dijagnostikovane djece nije isto što i dokaz da se u istoj mjeri povećala stvarna učestalost autizma u populaciji. Značajan dio porasta broja registrovanih slučajeva može se objasniti boljim i ranijim prepoznavanjem, većom osviješćenošću roditelja i stručnjaka, dostupnijim servisima, promjenama i unapređenjem dijagnostičkih kriterijuma i činjenicom da danas prepoznajemo mnogo širi spektar kliničkih prezentacija autizma. Djeca koja bi prije deset ili dvadeset godina možda ostala bez odgovarajuće dijagnoze danas češće dolaze do stručne procjene. Savremeni pristup ranom razvoju upravo ide ka tome da ne čekamo da teškoće postanu izrazite, već da razvojne rizike prepoznajemo i podršku započinjemo što ranije. Zbog toga intenzivno radimo na edukaciji zdravstvenih radnika i zaposlenih u obrazovnim ustanovama da rano prepoznaju znake odstupanja u razvoju, sumnju na razvojnu teškoću i potrebu za dodatnom podrškom. Ono što možemo da kažemo da u prethodnih godinu sve mlađi uzrasti dolaze u Centar gdje im se pruža sagledavanje, razumijevanje i adekvatna podrška razvoju, bez žurbe za dijagnostičkim odlukama. Istovremeno, važno je razumjeti da ni svako dijete sa poremećajem iz spektra autizma nema iste potrebe za podrškom. Neka djeca mogu imati potrebu za intenzivnijim i dugotrajnijim tretmanima u više oblasti, dok je drugoj djeci potrebna ciljano usmjerena podrška, na primjer u socijalnim vještinama, samostalnosti ili regulaciji ponašanja. Kod neke djece najvažnija podrška može biti savjetovanje roditelja i prilagođavanje okruženja, dok je drugoj djeci potrebna kontinuirana multidisciplinarna podrška. Zato se plan tretmana ne određuje samo na osnovu dijagnoze, već prema individualnim potrebama i funkcionisanju svakog djeteta – objašnjava dr Ivnović.

Govoreći o najčešćim razvojnim smetnjama, ističe da se u svakodnevnoj kliničkoj praksi često susrijeću sa poremećajima iz spektra autizma, poremećajem pažnje i hiperaktivnosti, intelektualnim i drugim razvojnim teškoćama, teškoćama u razvoju govora i jezika, teškoćama u razvoju motorike i koordinacije, specifičnim teškoćama učenja, ali i emocionalnim i bihevioralnim teškoćama koje se mogu javiti samostalno ili zajedno sa neurorazvojnim poremećajima.

– Važno je, međutim, naglasiti da razvoj djeteta ne funkcioniše po strogo odvojenim oblastima. Dijete može istovremeno imati teškoće u govorno-jezičkom razvoju, socijalnoj komunikaciji, pažnji, ponašanju ili adaptivnom funkcionisanju. Upravo zbog toga savremeni pristup nije usmjeren samo na pitanje koju dijagnozu dijete ima, već na to kakav je njegov razvojni profil, koje su njegove očuvane sposobnosti, gdje postoje teškoće i kakva mu je podrška potrebna da bi ostvarilo svoj razvojni potencijal – naglašava Ivanović.