Đilasove kritike i formiranje novih pogleda (4): Afirmisanje slobodne razmjene mišljenja

Ideološki korijen problema, prema Đilasu, nalazi se u reviziji glavnog pitanja marksizma, a to je uloga države u prelaznom periodu, odnosno "u obustavljanju revolucionarne borbe, koja se na putu ka komunizmu mora odvijati kako protiv ostataka kapitalizma, tako i protiv monopolizma birokratije i birokratizma". Međutim, dok su ostaci kapitalizma i dalje živi i prisutni, novi kamen spoticanja razvoju socijalizma jeste pojava u samom socijalizmu. Ta nova opasnost je birokratizam prelaznog perioda. Prema Đilasovom razmišljanju, između starog (birokratizma ekploatatorskih klasa) i pomenutog novog birokratizma postoji razlika. Polazeći od toga da je važna crta birokratije u načinu rukovođenja (odnos privilegovanih prema narodu), Đilas razliku vidi na sljedeći način: "U kapitalističkom birokratizmu birokrata se osjećao kao jedan mali čovjek – jer to je stvarno i bio, pošto je samo služio klasi vlasnika; u socijalizmu se on osjeća kao bogom dani genije, pozvan da komanduje... Tu ideologija treba da služi birokrati, a ne on njoj." Zato po njemu borba protiv navedenih pojava predstavlja progresivno i istorijsko djelo u daljem razvitku socijalizma.

dr Aleksandar B. Miletić

--arhiva

Govor studentima Beogradskog univerziteta predstavlja prvo Đilasovo javno obraćanje građanima u kome je otvoreno iznio neka od svojih novoizgrađenih kritičkih stavova i razmišljanja. Naravno, bio je ovo nastup u duhu Trećeg plenuma i njegovih odluka, što znači da su poglede izrečene u njemu, bar u osnovama, dijelili i drugi iz najvišeg rukovodstva. "Jer dovoljno je", bilježi Đilas u memoarima, "da se baci pogled na izborne govore vođa (osobito Tita, Pijade, Kidriča i dr) na početku 1950. g., pa da se shvati i uoči da je u vrhovima – dakako u različitom stepenu od ovog do onog funkcionera – prevladavala ne samo atmosfera odbacivanja sovjetskih, nego i preispitivanja svojih formi i metoda...

Đilasove kritike i formiranje novih pogleda (3): Napadajući birokratiju nazvao je ''kastom''

Inače ne bi bio mogućan ni moj izborni govor studentima 18. marta 1950. godine – namjerno sam ga, za datu sredinu, komponovao tako da bude što učeniji, što komplikovaniji – u kome sam iznio da se u Sovjetskom Savezu državni monopol nad proizvodnjom pretvorio u monopol nad društvom i da smo mi, naša partija, ona hegelovska negacija sovjetskog sistema..." Ono što se takođe da primijetiti jeste izvjesna razlika Đilasovog govora u odnosu na nastupe većine drugih rukovodilaca. Naime, dok su se ostali (Tito, Ranković, Kardelj, Nešković, Pijade) uglavnom fokusirali na realnije društvene probleme i političke tokove (jugoslovensko-sovjetski sukob, sprovođenje Petogodišnjeg plana, mjere i značaj kolektivizacije, učešće masa na izborima i dr.), Đilasov govor beogradskim studentima više obiluje apstraktno-teorijskim razmatranjima i zaključcima, snažnom kritikom birokratije (što se kod ostalih gotovo ne pominje) i afirmisanjem slobodne razmjene mišljenja i drugih aspekata socijalističke demokratije. No, i pored toga, zajednički duh novog političkog kursa se ipak osjećao u svim nastupima i govorima jugoslovenskih rukovodilaca. Đilasov govor studentima od 18. marta nastao je na talasu atmosfere kojoj je osnovni ton davao jugoslovensko-sovjetski sukob (opšti otpor sovjetskoj politici i nasleđu, a time i afirmacija jugoslovenskog iskustva i određeno preispitivanje dotadašnjih stavova i prakse) i odluke Trećeg plenuma.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)