Đilasovi članci - između vlasti i disidenstva (2): Iskoristio legalni okvir iznošenja stavova

Đilasovo pisanje članaka i njihovo objavljivanje su bili sastavni dio ideje potekle iz redakcija štampe, koja je očigledno predstavljala dio šireg konteksta plana javne teoretske razrade odluka Drugog plenuma SKJ. U tom smislu Đilas je samo iskoristio legalno i legitimno ponuđeni okvir za iznošenje svojih stavova. To naravno ne mora da znači da on i bez toga ne bi nastavio da se kritički oglašava na neki drugi način ili u drugim štampanim glasilima, što više nego dovoljno potvrđuje njegov prelomni članak "Početak kraja i početka", objavljen u ''Novoj misli'', kojim je najavio svoj definitivni razlaz sa novom politikom partije.

Za period od Drugog do Trećeg plenuma SKJ i za temu o kojoj govorimo važna su i tri Đilasova članka objavljena u ''Novoj misli'' (od ukupno deset koliko ih je u ovom časopisu objavio, među kojima smo o pojedinim već govorili). To su: "Početak kraja i početka", avgust 1953, "Istočno nebo", oktobar 1953. i "Anatomija jednog morala", januar 1954.[...]

Prvi Đilasov članak u ''Borbi'' pojavio se u jeku tzv. Tršćanske krize 11. oktobra 1953, pod naslovom "Nove sadržine". "Zagazili smo i mi i čitav svijet u novu istorijsku epohu i povratka više nema. Tu, u njoj, mora se boriti i izboriti", glasile su prve rečenice ovoga teksta, koje su vrlo jasno naglašavale prelomnu suštinu Đilasove odluke po pitanju nastavka kritičke djelatnosti i lišavale bilo kakvih sumnji u njegovo povlačenje ili kompromis.

Članak "Nove sadržine" nosi u sebi ideju sažetog izlaganja cjeline aktuelne političke situacije. Kroz analizu datog stanja, kako globalnog tako i lokalnog i njihove uslovljenosti i povezanosti, Đilas nudi sliku trenutnih odnosa političkih snaga u zemlji. U suštini tih odnosa je, zapravo, veliko previranje, iz čijeg pravilnog razumijevanja bi trebalo uočiti i dati ispravne odgovore po pitanju daljeg razvoja socijalističke demokratije.

Đilasovi članci - između vlasti i disidenstva (1): Suprotstavljanje zvaničnoj partijskoj liniji

Prema Đilasovom tumačenju, u širim (globalnim) ideološko-političkim okvirima veliki značaj domaćim aktuelnim previranjima daje sama ekskluzivnost jugoslovenskog slučaja. "Našim snagama i našom mišlju bije se nova, neviđena bitka i čitav svijet kao da bez daha prati njen ishod. Ako se makar jedna – naša Revolucija završi u sjaju nove demokratije, time i opojna ideja Revolucije može ponovo zablistati", smatra Đilas. U takvim okolnostima, Đilas uočava i izdvaja tri osnovne snage koje se sučeljavaju u jugoslovenskoj političkoj stvarnosti: 1. Kapitalizam i buržoazija, kao snaga predrevolucionarne prošlosti koja je, bez obzira na svoj istorijski poraz, i dalje prisutna i koja dobija moralnu podršku sa Zapada. 2. Birokratizam i birokratija, koji su začeti u revoluciji i nabujali na tlu socijalizma, a za revoluciju danas predstavljaju njenu unutarnju suprotnost. Ukratko: prošlost i sadašnjost. Za ovu snagu glavna je moralna podrška sa Istoka. 3. Socijalizam i demokratija, koji predstavljaju najispravniju opciju, snaga svjesna da socijalizam i demokratija idu zajedno. Ukratko: sadašnjost i budućnost. U odnosu na globalne političke snage za nju je uglavnom rezervisana spontana i moralna podrška naprednih snaga u svijetu. Navedeno razvrstavanje političkih snaga predstavlja osnovno polazište u Đilasovom poimanju političke stvarnosti i zauzimanju pozicija sopstvene političke orijentacije. [...]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)