Đilasovi članci - između vlasti i disidenstva (3): Afirmacija jugoslovenske nezavisnosti i posebnosti

Tršćanska kriza donijela je poslije nedjelju dana novi Đilasov tekst pod naslovom "Jugoslavija", 18. oktobra 1953. Pošto je zbog zategnutosti situacije i navedenih događanja najveći dio pažnje članova jugoslovenskog rukovodstva u ovom trenutku bio usmjeren na spoljnopolitički teren, pomenuti Đilasov članak nastao je kao prilog afirmaciji jugoslovenske nezavisnosti i međunarodne posebnosti. U međuvremenu raspisani su izbori za Saveznu skupštinu, pa je zahuktalost predizborne kampanje takođe obuhvatila i oštre govore jugoslovenskih rukovodilaca povodom najnovijih dešavanja oko Trsta. Među njima nije zaostajao ni Đilas, koji u svojim govorima nije propuštao priliku da se osvrne i na socijalističku demokratiju, sveukupni razvoj i afirmaciju demokratskih odnosa u zemlji i potrebu za njihovim razvojem. Takođe treba pomenuti da su Đilasovi govori tokom jesenje predizborne kampanje 1953. gotovo uvijek bili praćeni snažnim ovacijama i odobravanjem prisutnih. Posebno oštra Đilasova istupanja dolazila su do izražaja na pitanjima u vezi sa spoljnom politikom (dešavanja oko Trsta), ali i u momentima zalaganja za podršku razvoju demokratskog koncepta u unutrašnjem razvoju. Međutim, u pojedinim slučajevima Đilasovi govori o društvenim problemima umjeli su da poprime i znatno blažu formu od njegovih tekstova koji su istovremeno periodično izlazili u ''Borbi''. Đilas u svojim memoarima ovu činjenicu objašnjava kao posljedicu proisteklu dijelom iz samokontrole i potrebe da i pored velikih razlika koje su već postojale u odnosu na druge rukovodioce, uvaži javno ustaljenu formu izražavanja i nastupanja, a dijelom i iz sopstvene svijesti o opasnosti iznošenja radikalno kritičkih stavova. To je u pojedinim slučajevima rezultiralo i sitnim kompromisima sa pojedinim rukovodećim ličnostima oko tema izlaganja na javnim skupovima i mitinzima.

U svom dotadašnjem razvoju kritičkog mišljenja, Đilas se u sklopu kritičkih teza o funkcionisanju raznih aspekata političkog života povremeno doticao i izbornog sistema i uloge narodnih predstavnika. Parlamentarni izbori kao legitimni postupak učešća građana u demokratskom odlučivanju bili su tema Đilasove kritike već 1951, prilikom tadašnje izborne kampanje, kada je diskretno upozoravao na sistemske probleme svrsishodnosti načina biranja poslanika. U toku kampanje 1953. Đilas je dobio novu priliku da u objektivno izmijenjenoj političkoj situaciji nanovo sažme i javno iznese svoje mišljenje o značaju izbora i ulozi poslanika u političkom životu zemlje. To je uradio narednim člankom, "Male izborne teme", koji je u ''Borbi'' osvanuo 25. oktobra 1953.

Đilasovi članci - između vlasti i disidenstva (2): Iskoristio legalni okvir iznošenja stavova

Đilas ovim člankom nije samo problematizovao opštu sliku karaktera važećeg izbornog sistema, već je kroz kritiku mana i nedostataka postavio i važna politička pitanja kao što su, prije svega, diskretno, ali jasno ukazivanje na različite poglede njega i ostalog dijela rukovodstva, a potom i analitičko preispitivanje društveno-političke uloge poslanika, čime je otvorio pitanje funkcionisanja jedne od važnih birokratizovanih poluga političke moći vlasti partije.

Jednu od značajnih razlika u političkoj orijentaciji između njega i drugih članova najužeg rukovodstva Đilas je podvukao već na početku teksta, kroz prikaz važnih političkih pitanja u predizbornim aktivnostima. [...]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)