Iz ratnog dnevnika Arčibalda Rajsa (3): Mnogo beogradskih kuća u ruševinama

Rusko poslanstvo je oštećeno i pročelje stare palate probušeno je kroz više otvora koji zjape. U stajama Dvora, gala-kola su bijedno pokrivena prašinom i odlomcima srušenih zidova. U salu za svečanosti prodrla je jedna velika granata i oborila galeriju u salu. Na Terazijama, kuća Viktorovićeve apoteke je obezglavljena i njen krov se još drži nekim čudom iznad jedne velike praznine. Hotel "Moskvu" pogodili su projektili i učinili da poprska njen porculanski oklop. 

Nekoliko dućana je zatvoreno; mnogi su otvoreni i kroz staklena vrata vide se trgovci kako uslužuju svoje rijetke mušterije. Naprotiv, kafane vrve od svijeta, naročito one koje leže prema kvartu Slavije. Tu hitaju svi građani da saznadu najnovije vijesti sa fronta, koje objavljuje saopštenje ministarstva unutrašnjih djela ili koje raznose vojnici na prolasku sa fronta, ili opet neki rijetki putnici iz Valjeva. Tu se takođe raspravlja sa živošću o šteti koju je učinilo posljednje bombardovanje. "Znaš li da se jedna granata rasprsla u Jovinoj avliji. Pobila mu je sve kokoši." "Istina, ali to je bilo još manje opasno nego kod Simića. Pera Simić, znaš ga. Jedna granata uletjela je u njihovu spavaću sobu i sve uništila. Srećom, nikoga nije bilo u sobi. Ipak, da to sve popravi trebaće mu bar dvije do tri hiljade dinara!" Avaj, to je još bilo ono dobro doba kad su cijene bile blage i kad su se svi Beograđani poznavali.

Što se više približavam gradu, vide se sve veća oštećenja i kvartovi postaju nijemi. Kalemegdan i njegova okolina sasvim je pusta. Rijetko se vidi da prolazi u žurbi ulicama poneki čovjek ili poneka žena sa zembiljom o ruci, da kupi što treba u sredini ili u gornjoj varoši. Radnje su zatvorene; jedino je otvoreno nekoliko malih dućana. Mnogo kuća se nalazi već potpuno u ruševinama. Čak su psi napustili ovaj dio varoši, jer tu više ne nalaze ništa za jelo. Ipak, dečurlija se tuda skita. Tu je za nju obilata žetva otpadaka od granata, šrapnelskih zatvarača i t. d. To su dragocjene uspomene sa kojima će se moći voditi vrlo korisna mala trgovina poslije rata, jer cio svijet će htjeti da ima svoje parče granate iz vremena bombardovanja prestonice. Major Joksim Gajić, komandant Grada, dolazi nam u susret. To je onaj isti Gajić koji je napadao neprijateljske položaje kod Zemuna 27. i 28. septembra. Major me vodi u njegovu "trpezariju", pod svod od kapije na ulazu u Grad, jednostavno podešen, i nudi mi slatko, kafu i rakiju, neophodno na položajima srpske vojske, sa odličnim "mezelucima". Izuzev perioda tragičnog povlačenja kroz Albaniju, nikad kod mojih hrabrih drugova iz Karađorđeve zemlje nije mi izostao ovaj bogati doček. On je čak dobio naročito značenje, kao što ću kasnije ispričati.

Iz ratnog dnevnika Arčibalda Rajsa (2): Odbranom Beograda komandovao ''gvozdeni general''

Major me poveo te sam posjetio grad, koji je više istorijska znamenitost nego uspješno sredstvo odbrane. Stoga je neprijateljska artiljerija nanijela znatne štete. Zdanje štaba, arhive, vojni muzej – porušeni su. Tužno leže na zemlji pod ruševinama i pod blatom duše starih topova, parčad starih uniformi i t. d. iz vremena oslobođenja zemlje od turske vlasti. Platna starog bedema, dovoljna da se odupiru jurišu Turaka prije nekoliko vjekova, survala su se pod udarcem modernih projektila. Mala crkva predstavlja samo jednu gomilu kamena. Mnoge granate nijesu se rasprsle. Jedna mala granata se cijela uglavila u deblo jednog mladog bagrema, sa vrškom koji je izlazio s jedne strane, a sa dancetom s druge.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)