Jovan Ristić – između dvije političke generacije (9): Između ''mladih'' i ''starih'' bio između

Kako se približavalo Garašaninovo naimenovanje za novog predsjednika vlade, Ristiću je postalo jasno da će se na političkoj sceni uspostaviti novi odnosi. Proces formiranja jednog novog jezgra umjerenih političkih pogleda morao je da se odloži, jer nijesu vladale odgovarajuće prilike. Namjera kneza Mihaila da se osloni na starije i konzervativnije snage bila mu je jasan signal. Smjenom Stevče Mihailovića sa mjesta predsjednika Državnog savjeta i postavljanjem Jovana Marinovića, svetoandrejci su izgubili i posljednji visoki državni položaj, što je dovelo samo do trenutnog smirivanja partijskih napetosti u zemlji. Sukob liberala i konzervativaca se tek očekivao. Djeluje da je Ristić planirao da se u njemu drži na distanci. U takvim okolnostima uslijedilo je i njegovo naimenovanje za kapućehaju u Carigradu 29. oktobra 1861. godine. Da isto nije imalo za cilj eventualno Ristićevo sklanjanje iz Beograda, te da se tim činom nije našao uvrijeđenim, jasno se vidi iz konteksta pisma koje je Ristiću uputio njegov prijatelj Sima Živković iz Kragujevca. Ristić je odlazak priželjkivao, jer je period koji je slijedio kao prioritet postavljao pitanje odnosa Srbije i Porte. Smatrao da će u takvim okolnostima najbolje svoje ambicije zadovoljiti i sposobnosti iskazati u Carigradu.

U istom pismu gdje je Garašanina nastojao da privoli da se stavi na čelo "stranke", Ristić je iskusnom državniku prebacio da potcjenjuje mlade kao nadolazeću političku generaciju, te da o njima "ne drži nikakav račun". Pisao je da su oni u događajima koji su prethodili pokazali "više nego moć običnu", te da su postali nezaobilazan politički činilac u Srbiji. Garašanin se nije složio sa Ristićevom konstatacijom da ne cijeni mlade ljude, ali je istakao, da od njih očekuje više vještine, "nego da se polzuju frazama". Isto tako savjetovao je Ristiću da mlađa politička generacija ne treba da odbacuje starije, jer i oni svojim iskustvom mogu mnogo da doprinesu.

Jovan Ristić – između dvije političke generacije (8): Ambicije veće od ''prašine jedne kancelarije''

Čak i na osnovu ovog pisanja i dalje je uočljivo da je Ristić sebe ubrajao u "mlade". Sam termin nije imao isključivo generacijsko značenje, već je podrazumijevao i ideološko. U sukobu dvije političke generacije Ristić se našao između. U toj poziciji se zatekao pred održavanje Svetoandrejske skupštine. Između "mladih" i "starih", uslovno liberala i konzervativaca, u početku se činilo da je djelovanjem pristao uz druge. Na isto ga je kasnije podsjećao i Filip Hristić. Međutim, sam pokušaj okupljanja jednog političkog jezgra umjerenih pogleda, govori da se našao u raskoraku krajnosti tih generacija. Zato je pokušavao da nađe srednji put. […]

Često se u memoaristici onih koji Ristiću nijesu bili pretjerano naklonjeni, što se prenijelo u istoriografiju, insistira da je njegovo djelovanje od Svetoandrejske skupštine do imenovanja za kapućehaju, te do izbora za namjesnika 1868. godine, bilo rezultat isključivo ličnih interesa. Označen kao vješt tehnokrata i oportunista, Ristiću je oduzimana svaka ideološka misao. Nema sumnje da je ličnih ambicija bilo, međutim daleko od toga da je njegovo djelovanje motivisano samo pukim oportunizmom, te da se 1868. godine prigrabio liberalizma isključivo iz pragmatičkih razloga. Tačno je da su ''Zakonitost'' i ''Reforme u Srbiji'' djela koja su nastala u cilju podrške najavljenoj reformnoj akciji kneza Mihaila 1860. godine i na podstrek od samog vladara.[...]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)