Jugoslovensko-bugarske razmirice (3): Nepriznavanje postojanja bugarske manjine

Tokom zasijedanja, Savjet je odbacio njemački predlog o formiranju Komiteta eksperata koji bi proučavao pitanje procedure Društva naroda, a usvojio poljski predlog o formiranju tročlane komisije članova Savjeta, koja bi razmatrala sve predloge. Stav država Male antante o manjinskom pitanju, kao i Poljske i Grčke sa kojima su zajedno nastupale, bio je da se ne može ići dalje od odredbi propisanih u mirovnim ugovorima i konvencijama o manjinama. Pored toga, insistiralo se na tome da se matičnim državama manjina ne smije dozvoliti miješanje u unutrašnju politiku zemalja u kojima su njihove manjine živjele. Prema Vencislavu Velevu, na martovskom zasijedanju Savjeta Društva naroda Burov je, uprkos jugoslovenskom protivljenju, dobio pravo da dalje razvija i razmatra pitanje bugarskih manjina tokom jesenjeg zasijedanja Savjeta. 

Jugoslovensko-bugarske razmirice (2): Protivljenje formiranju Stalnog komiteta za manjine

Kraljevina SHS nije priznavala postojanje bugarske manjine na svojoj teritoriji, te je morala da se suočava, posebno nakon uvođenja šestojanuarske diktature, sa stalnim podnošenjem peticija Društvu naroda od strane raznih pojedinaca ili organizacija iz Bugarske. Tako je marta 1929. u Ženevu, pored Atanasa Burova i Grigora Vasiljeva kao zvaničnih bugarskih predstavnika na zasijedanju Savjeta Društva naroda, stigao i Konstantin Stanišev, predsjednik Makedonskog nacionalnog komiteta, predavši sekretarijatu Društva naroda peticiju u kojoj se tražilo obrazovanje specijalne komisije koja bi ispitala stanje manjina u "grčkoj i srpskoj Makedoniji", čije djelovanje su pratili dopisnici jugoslovenskih listova. Jugoslovenski poslanik u Beču Milan Milojević je izvještavao da su pored Staniševa u Ženevu doputovali i Ljubomir Miletić, predsjednik Makedonskog naučnog instituta, kao i vođe protogerovista VMRO Georgi Pophristov i Petar Šandanov, ukazujući i na mogućnost dolaska Ivana Mihajlova, vođe suparničkog krila VMRO. Burov je izjavio jugoslovenskom poslaniku Ljubomiru Nešiću da nije namjeravao da prisustvuje zasijedanju u Ženevi, ali da je na to bio primoran iz unutrašnjepolitičkih razloga, odnosno pritiska "nacionalista" na bugarsku vladu da se što energičnije nastupi u diskusiji o manjinama. Prema sopstvenim riječima, Burov nije očekivao neke "naročite rezultate", te da nije ni namjeravao da se ozbiljnije angažuje. Upravo je to i bio razlog upućivanja nezvaničnih predstavnika u Ženevu. Međutim, na poziv Savjeta Društva naroda Burov je izradio jedan memorandum o zvaničnom stavu bugarske vlade po manjinskom pitanju. Isti je predat Društvu naroda sredinom aprila 1929. godine.

Gotovo istovremeno, primijećeno je i propagandno djelovanje bugarskih predstavnika u Londonu i Pragu po pitanju stanovništva Južne Srbije. Povodom toga, jugoslovenski poslanik u Pragu Budislav Anđelinović je zaključio da će Bugari svoju akciju za dokazivanje bugarskih manjina u susjednim zemljama, a posebno u Kraljevini SHS, koncentrisati u inostranstvu, uzimajući Prag za "centar svoje propagande". Nastupe bugarskih poslanika jugoslovenski MID je dovodio u vezu sa posjetom kralja Borisa Pragu. On je u čehoslovačku prestonicu stigao 3. aprila i ostao dva dana, vodeći razgovore sa predsjednikom Tomašom Masarikom i ministrom inostranih poslova Edvardom Benešom. Kako je Beneš saopštio poslaniku Anđelinoviću, tokom njegovog razgovora sa Borisom nije pomenuto pitanje manjina, niti je Boris govorio o Južnoj Srbiji.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)