Šezdeset osma u Jugoslaviji i Rumuniji i događaji u Čehoslovačkoj (2): Studentska pobuna protiv ''crvene buržoazije''

Ameriku je najviše mučio dugogodišnji rat u Vijetnamu, a i rasno pitanje je postajalo sve ozbiljnije. Naravno, borba Afroamerikanaca za građanska prava počela je daleko prije 1968. godine. Za prvi događaj koji je pokrenuo proteste uzima se slučaj Roze Parks iz decembra 1955. godine, to jest njeno hapšenje zbog sjedenja u prednjem dijelu autobusa koji je bio isključivo namijenjen za bijelce. Martin Luter King, protestantski sveštenik i doktor filozofije, došao je na ideju da bojkotom javnog prevoza otpočne borbu za građanska prava. Vrlo brzo Martin Luter je, ugledajući se na Mahatma Gandija, formulisao svoju politiku nazvavši je "militantno nenasilje". [...] 

I u Jugoslaviji je ovo bila jedna od burnijih godina poslije Drugog svjetskog rata. Prva nakon 1945. koja je uspjela da uzdrma Jugoslaviju iznutra. Novost za jugoslovensko rukovodstvo od druge polovine 60-ih godina bilo je otvoreno iskazivanje nezadovoljstva običnih građana. Nezadovoljstvo je raslo uvođenjem privredne reforme 1965. godine čiji su rezultati umanjivali standard građana. Iako pogoršanje života nije proisticalo samo zbog ekonomskih mjera država je upravo u njima vidjela glavni problem. Zato je kao osnovni zadatak u 1968. godini zacrtala ubrzanje ekonomskog rasta.

Šezdeset osma u Jugoslaviji i Rumuniji i događaji u Čehoslovačkoj (1): Godina koja je promijenila svijet

Sam pomen 60-ih godina prošlog vijeka budi niz asocijacija na društvene fenomene, događaje i ličnosti koje su obilježile taj period. Nesumnjivo jedan od najznačajnijih fenomena bio je globalni bunt 1968. godine, a u njegovom okviru posebno studentski protesti. Protesti studenata su bili rasprostranjeni širom svijeta, ali je studentski pokret u svakoj zemlji imao individualna obilježja. Kontekst međunarodnog studentskog protesta uticao je i na organizovanje studentskog pokreta u Jugoslaviji. Jugoslovenski studenti dolazili su u kontakt sa idejama i simbolima koji su bili karakteristični za studentske pokrete na Zapadu. Stoga se može reći da je studentski pokret u Jugoslaviji bio dio međunarodnog političkog i kulturnog talasa, ali sa posebnim karakteristikama na koje su uticale ekonomske i političke prilike u zemlji. Studentski protesti u Jugoslaviji 1968. nijesu imali mnogo sličnosti sa protestima na Zapadu ili s reformama na Istoku. U Beogradu je protest prvenstveno bio socijalno motivisan.

Od proljeća 1968. godine sve je primjetnije bilo premještanje fokusa studentskog aktivizma s međunarodnih na domaće teme. U prvom planu su bili studentski problemi, materijalni položaj, život u domovima, obrazovni sistem i studentsko samoupravljanje, ali ništa slabija nije bila ni kritika stanja u društvu. Na udaru omladine su bile prije svega pojave koje su se smatrale izrazito nesocijalističkim. Poput neopravdanog bogaćenja pojedinaca, nejednakosti i korupcije u društvu, neodgovornog ponašanja političara. Do izbijanja protesta je došlo prvih dana juna 1968. na većim univerzitetima: u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani i Zagrebu.

Najmasovniji studentski protesti su bili u Beogradu. Izbili su 2. juna, a poslije brutalne policijske intervencije nad studentima koji su krenuli u protestnu šetnju došlo je do blokade fakulteta. Tokom devetodnevnih demonstracija studenti nijesu protestovali protiv socijalizma, već protiv birokratije i raskoraka između proklamovanih prava građana i njihove stvarne primjene. O tome najbolje govore parole poput: "Dolje crvena buržoazija", "Studenti – radnici", "Dolje kneževi socijalizma", "Posao svima", zatim "Birokratijo – sebi ruke od radnika", "Samoupravljanje od dna do vrha".

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)