Đilasovi članci – između vlasti i disidenstva (4): Slobodna razmjena različitih mišljenja

Naredni Đilasov članak, "Novi oblici" od 1. novembra 1953. bio je posvećen afirmaciji razvoja neke vrste nestranačkog socijalističkog pluralizma, kao novog oblika političke prakse, kao i izgradnji i njegovanju demokratske političke kulture u socijalističkom društvu. Tačnije, u Đilasovoj vizuri novi oblici političkog djelovanja bili su zamišljeni kao praksa opšteg pluralizma mišljenja u socijalizmu.

Metaforičnim naglašavanjem potreba za nalaženjem novog puta kroz život, specifičnog i konkretnog, Đilas je snažno insistirao na prevazilaženju faze birokratskog socijalizma i prelazak na politiku jačanja demokratskih odnosa u cilju očuvanja socijalizma, a time posredno upućivao kritiku jugoslovenskom rukovodstvu i aktuelnoj politici zaustavljanja reformskog kursa. Svi uslovi za nesmetani razvoj demokratizacije po Đilasu su već ostvareni. Zbog toga je novi model političke prakse od vitalnog značaja za dalji razvoj socijalističkog sistema i za pobjedu demokratije i socijalizma.

Đilasovi članci - između vlasti i disidenstva (3): Afirmacija jugoslovenske nezavisnosti i posebnosti

U političkoj realnosti, to je značilo sazrijevanje uslova za prenošenje političke borbe u socijalistički tabor. Tako pored snažnog zastupanja važnosti političke borbe za razvoj socijalističke demokratije, Đilas, međutim, naglašava: "No samom tom borbom se čitav problem ne iscrpljuje, jer razlike mišljenja, različiti predlozi i stavovi po raznim pitanjima, javljaju se čak i unutar socijalističkih snaga." Potom otvoreno i jasno konstatuje: "To već nijesu stare svađe s buržoazijom. Ne, to su 'svađe' unutar socijalizma, na njegovom tlu."

Zrelost uslova za demokratizaciju Đilas obrazlaže činjenicom da su u društvu na raznim nivoima i u različitim oblastima brojne razlike u shvatanjima već uveliko prisutne. "Ništa rđavo", zaključuje Đilas. "Pa to i jeste ono što se zove socijalistička demokratija – slobodna, otvorena diskusija unutar socijalističkih snaga. Znači li to grupe frakcija i sl. unutar tih snaga? Ne bi smjelo ni trebalo, jer bi vraćalo nazad, pomagalo buržoaziji i birokratizmu. Socijalističke snage bi morale i trebale biti jedinstvene protiv takvih pokušaja. Ali i jedinstvene u nastojanjima da se izraze sva – socijalistička, demokratska – shvatanja. Da, reći će se, ali socijalističko, demokratsko – za dati momenat – može biti samo jedno. Svakako. Ali do njega se danas može doći samo u slobodnoj diskusiji."

Međutim, kada Đilas govori o slobodnoj diskusiji i opštoj afirmaciji slobode mišljenja i djelovanja, on nema u vidu izgradnju ili obnovu bilo kakvog oblika klasičnog višestranačkog parlamentarizma. Po njemu: "Socijalističke razlike nijesu stara svađa i tuča s buržoazijom, pa ni metodi i oblici diskusije ne mogu biti više kao s njom. Sve diskusije koje su ičim mirisale na te stare oblike (psovanje, naduvavanje, podmetanje, cjepidlaštvo, nepotrebna žestina, lična uvrijeđenost i sl.) ostavile su mučan utisak, bez obzira na sadržinu. I doista, treba smatrati da je jedna od velikih tekovina demokratizacije što se pridaje toliko važnosti baš tome kako se diskutuje." Đilasova se ideja, reklo bi se, više odnosi na slobodnu razmjenu različitih mišljenja, koja bi vodila zajedničkoj pobjedi socijalističke demokratije. U skladu sa tim, Đilas ima u vidu izgradnju posebne vrste, ako bi se tako moglo reći, konstruktivnog socijalističkog pluralizma, odnosno političke atmosfere lišene klasične parlamentarne borbe za vlast. [...]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)