Usložnjavanje političkih prilika u Bosni i Hercegovini (2): Neprijateljski rad brata biskupa Stepinca

Budući da je religija u Bosni i Hercegovini bila "vododjelnica nacije", crkve, odnosno vjerske zajednice, tačnije njihove jerarhije i službeništvo, imali su ogroman uticaj na ponašanje seljačkog sloja i uopšte naroda u ovim jugoslovenskim pokrajinama. To se naročito odnosilo na hrvatsko i muslimansko seljaštvo koje je bilo najizloženije i najpodložnije klerikalnom uticaju. Antikomunistički orijentisano sveštenstvo i vjersko službeništvo je svojim autoritetom odvraćalo seljake od politike jačanja uticaja države na selu, što je dovodilo do pogoršavanja i usložnjavanja odnosa u dva pravca: između seljaštva i vlasti, te vlasti i vjerskih zajednica.

doc.dr Draženko Đurović

arhiva

Rimokatolički sveštenici su u srezovima zapadne Hercegovine nastupali sa propovijedima da će komunistička vlast nakon osnivanja SRZ "ukinuti crkve", a ovaj vid propagande je, prema informacijama Oblasnog komiteta KP BiH Mostar, presudno uticao da u ovom kraju do jeseni 1949. bude formiran mali broj SRZ. Rimokatolički kler je u tom pogledu naročitog uspjeha imao u Širokom Brijegu. U ovom srezu je karakteristična parola sa kojom je istupao bila da "ko stupi u SRZ neće smjeti ići u crkvu i moliti se bogu", što se odražavalo na odluku velikog broja seljaka hrvatske nacionalnosti. Rukovodstvo Oblasnog komiteta je posebno apostrofiralo "neprijateljski rad" fratra iz širokobriježanskog sela Mamići, kako je navedeno "brata biskupa Stepinca", koji je u cilju odvraćanja seljaka od stupanja u zadruge navodno iscenirao napad predstavnika vlasti na seosku kapelu. Govorio je da su "nepoznata lica naoružana upala u kapelu, srušili Gospu", pocijepali crkvene knjige, pucali na njega iz vatrenog oružja, kao i da se uspio spasiti tako što je pobjegao sa lica mjesta. Sreska vlast je sveštenika optužila da je incident ciljano "pripremio" i "iscenirao", te najavila njegovo skoro hapšenje. Prema mišljenju vođstva sreskog komiteta, ovaj događaj je značajno doprinio neuspjehu kolektivizacije, pa je do početka septembra 1949. osnovana samo jedna SRZ.

Usložnjavanje političkih prilika u Bosni i Hercegovini (1): Zaoštravanje odnosa seljaka sa revolucionarnom vlašću

Slični primjeri djelovanja rimokatoličkih sveštenika evidentirani su i u drugim srezovima zapadne Hercegovine. U selu Tihaljina, srez Ljubuški, fratar je nakon formiranja SRZ seljacima govorio "kako ga je neko napao" i kako je u "crkvi prevrnuo svetog Iliju i druge crkvene stvari". Lokalni partijski službenici su zabilježili da su seljaci poslije tog slučaja mahom davali pasivan otpor formiranju SRZ, da su se odazivali na frontovske konferencije, ali bez učešća u diskusijama i bilo kakve inicijative po pitanju sprovođenja kolektivizacije.

Slične metode djelovanja rimokatoličko sveštenstvo je imalo i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine naseljenim Hrvatima. Rukovodeći komunisti u Oblasnom komitetu KP BiH Tuzla su na sjednici održanoj avgusta 1949. godine, na osnovu informacija iz srezova, zaključili da sveštenici za propagandu među seljacima kao "transmisiju" koriste bivše ustaše, te da im daju ulogu "agitatora" za prenošenje prijetnje anatemisanjem i "prokletstvom" onih koji ne idu u crkvu i žele stupiti, ili su stupili u SRZ.

Isti faktor značajno je odredio nivo prihvatanja politike kolektivizacije i među seljaštvom islamske vjere. Hutbe i vjerski obredi, koje su predvodili službenici Islamske vjerske zajednice, sadržali su poruke da "ko uđe u zadrugu izlazi iz dina", da taj "nije musliman" i slične propagandne parole kojim je seljacima dovođen u pitanje ugled "dobrog vjernika" ako ne slijede instrukcije vjerskog starješinstva. [...]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)