Uspomene vojvode Živojina Mišića - kraj dinastije Obrenović (2): Priznao kralju nezadovoljstvo njegovom ženidbom

O nevjerici da je kralj Aleksandar isprosio Dragu Mašin, vojvoda Mišić dalje navodi: Probudismo i pukovnika Miljkovića i dadosmo mu pismo da pročita. Pošto ga je pročitao, neko vrijeme nas je ćutke posmatrao, a zatim zapitao da li možda ne tjeramo kakvu šalu s njim. Na to ga je Paunović upitao: – Je li, Čedo, da li si ti što primijetio kod načelnika Vukotića dok smo bili u Prokuplju? – Ništa neobično – odgovori Miljković. – E, pa, brate, ja mislim da nije ništa drugo, nego je Vukotić poludio kad može i ovako što da piše – dodade Paunović.

Kada je svanulo, izađosmo pred mehanu i poručismo kafu. Najedanput ču se nekakva vika ozdo uz Toplicu, a zatim ugledasmo jednog popa, koji, onako razbarušen, juraše koliko god je mogao pravo sudnici držeći u procijepu neku hartiju i uzvikujući promuklim glasom: "Ura! Živio kralj!" Stiže pop, sav u goloj vodi, veza konja za plot, skide onu hartiju sa procjepa i uputi se pravo k nama. Predade nam Kraljevu proklamaciju štampanu na velikom tabaku, u kojoj saopštavaše da je isprosio Dragu. Malo docnije stiže do sudnice vrlo ugledan seljak, bivši narodni poslanik – naprednjak. Poznavao sam ga odranije, kad je dolazio kod kralja u audijenciju. Pošto pročita proklamaciju, zaplaka i glasno reče: "Ovaj naopak čin upropastiće dinastiju Obrenovića!"

Produžujući rad, kretali smo se granicom dok nijesmo stigli na Prepolac. Ovdje je pukovnik Miljković dobio naređenje da se odmah uputi u Niš i primi dužnost komandanta Moravske divizijske oblasti, a nas dvojica da produžimo rad sami.

Nastavili smo posao preko Vranja i dalje do Patarice a po završetku vratili se preko Niša, gdje je pukovnik Miljković, kao član komisije potpisao izvještaj. U međuvremenu se već bio vjenčao kralj Aleksandar s Dragom Mašin, koju svi nazivahu "prvom kraljicom Srpkinjom". Kada sam došao u Beograd, redovnim putem, kao počasni ađutant, javio sam se kralju. Primio me je dobro raspoložen, interesujući se o rezultatu naše studije na graničnom frontu. Na kraju me zapita kad sam saznao za njegovu vjeridbu. Rekoh mu da je to bilo u selu Blaževu u dolini Toplice, oblast Kopaonika. Ne razmišljajući kakav će utisak učiniti na kralja moja priča, rekoh mu sve ono što se dogodilo u selu Blaževu, dodajući da u to u početku nikako nijesmo vjerovali, pa smo čak na kraju mislili da je okružni načelnik Vukotić poludio kad je mogao da uputi pomenuto pismo. Kad mu rekoh ovo posljednje, uozbilji se i otpusti me. Bješe mu, dakle, neprijatna istina o našim utiscima.

Uspomene vojvode Živojina Mišića - kraj dinastije Obrenović (1): Preneraženi viješću da je Aleksandar isprosio Dragu

Iako sam, kao kraljev ađutant, odranije vrlo dobro poznavao Dragu Mašin, koja je bila dvorska dama, kad sam prvi put dobio audijenciju kod nje kao kraljice, primila me je vrlo hladno. Iz toga sam zaključio da joj je kralj ispričao sve ono što se dogodilo u selu Blaževu. Poslije nekoliko dana to mi je kralj i priznao.

Jednog dana, u jesen te godine, pukovnik Mašin, kao i obično, dođe ujutru u kancelariju pod ešarpom. Izlazeći iz kancelarije đenerala Cincara Markovića, dođe do mene sa suznim očima, poljubi se sa mnom i reče mi da je sinoć penzionisan i da je dobio naređenje od ministra vojnog, potpukovnika Miloša Vasića, da odmah sjutradan preda dužnost načelnika Glavnog đeneralštaba. U tom trenutku u moju kancelariju uđe i đeneral Cincar Marković. Tom prilikom pukovnik Mašin, koji je uvijek smatran za vrlo spremnog i energičnog oficira, ispriča nam povod njegovog brzog penzionisanja.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)