Uspomene vojvode Živojina Mišića - kraj dinastije Obrenović (3): Penzionisanje pukovnika Mašina, tužba protiv Mišića

Jednog dana po večeri jedan đeneral pozvao je Mašina i pukovnika Jovu Pavlovića na posijelo. Tom prilikom razgovarali su vrlo intimno o ženidbi kralja Aleksandra. Kako je Draga bila žena inženjera Svetozara Mašina, rođenog brata pukovnika Mašina, to je on o svojoj snahi malo ogorčenije govorio i osuđivao je što je zaludjela mladog kralja i navela ga da je uzme za ženu. Dva dana poslije toga taj isti đeneral, koji je u to vrijeme bio na vrlo visokom položaju, ispričao je kralju prilikom audijencije sve što je Mašin nepovoljno govorio o kralju i kraljici. Mašin je ranije bio ađutant kralja Aleksandra. Kralj ga je neobično volio i, kada je postao počasni ađutant, vrlo često pozivao ga poslije večere na igranje bilijara u Dvoru, nazivajući ga u svakoj prilici "moj Maško".

Kad je vojni ministar saopštio pukovniku Mašinu uzrok penzionisanja, Mašin je, kako nam reče, odmah uputio pismo pomenutom đeneralu, zahtijevajući od njega da mu javi je li istina da je kazao kralju ono što su oni intimno međusobno govorili. U odgovoru na ovo pismo, pričao je dalje Mašin, đeneral se izvinjavao da je to učinio bez ikakve zle namjere i ne baš onako kako je Mašinu saopštio vojni ministar. Vjerovatno je porodica pukovnika Mašina sačuvala pomenuto pismo. Ovaj događaj zapisao sam tačno onako kako nam je ispričao pukovnik Mašin, ne dodajući nijedne riječi. Ovo je najbolji dokaz koliko je pojam iskrenog druželjublja kod pomenutog generala bio izopačen.

Pri kraju te iste godine, kako smo bili smješteni u istoj zgradi u Gornjem Gradu, primijetio sam da se komandant Aktivne vojske, đeneral Srećković, veoma hladno ponaša prema meni. Tim povodom zamolih đenerala Cincara Markovića za dozvolu da sjutradan izađem na raport đeneralu Srećkoviću i da ga zapitam zašto je tako neraspoložen prema meni. Đeneral Srećković primi me u svome kabinetu i, sjedeći za svojim stolom, upita zašto sam došao. Zamolih da mi kaže zašto je tako neraspoložen prema meni u zadnje vrijeme.

– Pa ti bratac – poče on po običaju – šta si sve radio protiv mene! Zatim "navede" kako sam tobože kralju Aleksandru pričao o njegovom nekorektnom ponašanju 1. aprila 1903. Uzalud sam mu objašnjavao da to nije istina. I kad sam mu detaljno ispričao sve ono što se 1903. godine dogodilo u Smederevu, on je ostao pri svome, ističući da on ima za to svjedoka i da je tim povodom podnio ministru vojnom tužbu protiv mene.

– Gospodine đenerale, kad bi neko tako šta o meni govorio ja bih tu stvar raspravio s njim revolverom, a ne tužbom – rekoh odlučno, otvorih vrata i izađoh.

Uspomene vojvode Živojina Mišića - kraj dinastije Obrenović (2): Priznao kralju nezadovoljstvo njegovom ženidbom

Poslije dva dana pozva me u svoju kancelariju đeneral Cincar Marković i, smiješeći se, predade mi tužbu đenerala Srećkovića, na koju sam, po naređenju ministra vojnog imao da dam odgovor.

Moram priznati da nikada nijesam bio toliko iznenađen i razočaran kao kad sam vidio dokle mogu ići intrige, na žalost, i u redovima višeg oficirskog kadra, koji je trebalo da prednjači u svakom pogledu i daje primjer mlađim drugovima.

Tužba je bila skroz neistinita i s obiljem najodvratnijih podmetanja. U njoj je stajalo da sam radikalnim prvacima u Kragujevcu Paji Vukotiću, ranijem predsjedniku Narodne skupštine, proti Miloju Barjaktareviću i jednom sudiji pričao kako je đeneral Srećković zgužvao, pljunuo i bacio na zemlju depešu o primanju kraljevske vlasti od strane Aleksandra Obrenovića koju sam mu ja podnio i još mnogo kojekakvih odvratnih izraza.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)