Draganić: Rotacije kao predizborna taktika

Politikolog Nemanja Draganić smatra da nije slučajno što se ova praksa intenzivira upravo u predizbornoj godini, jer političkim partijama omogućava dodatni prostor za funkcionerske kampanje i rad na terenu.

– Simptomatično je da se rotacije dešavaju upravo manje od godinu dana pred izbore. Zato je teško prihvatiti objašnjenje da je riječ o demokratizaciji unutar stranaka, jer se prije može govoriti o političkoj taktici kojom se većem broju partijskih funkcionera obezbjeđuje institucionalni legitimitet, javna vidljivost i prostor za vođenje svojevrsne funkcionerske kampanje na terenu, kazao je Draganić za "Dan".

Suština otvorenih lista jeste da građani neposredno odlučuju koji će kandidati dobiti mandat, dok se kroz model rotacija pravo odlučivanja i dalje zadržava isključivo u rukama partijskih organa. Građanima nije dato veće pravo izbora, već je partijama omogućeno da mandate preraspod‌jeljuju u skladu sa sopstvenim političkim interesima.

– Kada nema suštinske reforme izbornog sistema, onda se ne može govoriti ni o demokratizaciji. Partije nastoje da zadrže monopol nad mandatima, a rotacije predstave kao veliki demokratski iskorak, iako građani danas nemaju veći uticaj na izbor svojih predstavnika nego što su ga imali ranije. Riječ o pokušaju da se politička stvarnost predstavi drugačijom nego što jeste, ne o stvarnoj demokratizaciji sistema, kazao je politikolog.

Draganić za "Dan": Ulazak u vlast mijenja i stavove i saveznike

Osim političkih posljedica, on upozorava i na finansijski aspekt rotacija, koji se posljednjih dana sve češće nalazi u fokusu javnosti.

– Suština problema nije samo u političkoj poruci koju rotacije šalju već i u njihovoj cijeni. Svaka rotacija povlači pravo na naknade koje finansiraju građani. U praksi imamo situaciju da funkcioner koji se dobrovoljno povuče sa funkcije ostvaruje pravo na 12 mjeseci naknade, dok isto pravo nakon isteka mandata pripada i njegovom nasljedniku. To znači da jedna politička odluka može proizvesti obavezu isplate naknada u trajanju od čak 24 mjeseca, naveo je Draganić.

Kako dodaje, riječ je o presedanu koji je gotovo nezamisliv u bilo kojem drugom obliku radnog angažmana.

– Teško je pronaći bilo koju drugu profesiju u kojoj neko svojom voljom napusti radno mjesto, a nakon toga nastavi da prima naknadu iz sredstava građana. Samo u politici dobrovoljno povlačenje sa funkcije ne znači i odricanje od privilegija koje ta funkcija nosi. Upravo zbog toga, ovakva praksa izaziva opravdano nezadovoljstvo javnosti, istakao je politikolog.

– Kada građani vide da se govori o štednji i odgovornom upravljanju javnim novcem, a istovremeno se stvaraju novi troškovi zarad partijskih dogovora, sasvim je razumljivo što raste nepovjerenje prema institucijama. Nažalost, ovaj primjer potvrđuje utisak da se pravila često prilagođavaju privilegovanima, dok račun za političke akrobacije na kraju plaćaju građani, zaključio je Draganić.