Novinovski za "Dan": Crnoj Gori nedostaje "pokrovitelj" u Evropskoj uniji

Hrvatska želi da pokaže Evropskoj uniji (EU) da ozbiljno shvata svojih osam uslova i da je spremna da nastavi blokadu evropskog puta Crne Gore sve dok oni ne budu ispunjeni, ocijenio je Jan Novinovski, analitičar poljskog Centra za istočne studije (OSW).

Ipak, prema njegovim riječima, ukoliko Podgorica do kraja godine sprovede sve neophodne reforme, njena pozicija mogla bi biti znatno drugačija, a države članice zainteresovane za oživljavanje proširenja mogle bi pojačati pritisak na Zagreb.

– Uz osnovna poglavlja 23 i 24, hrvatski zahtjevi trenutno predstavljaju najveći izazov na putu Crne Gore ka Evropskoj uniji. Vremenski pritisak svakako jača pregovaračku poziciju Zagreba – kazao je Novinovski u intervjuu za "Dan".

Kako tumačite odluku Evropskog savjeta da iz zaključaka o Crnoj Gori ukloni vremenske odrednice nakon intervencije hrvatskog premijera? Koliko se time mijenjaju izgledi da Crna Gora završi pregovore u planiranom roku?

Mogućnost da Crna Gora završi pristupne pregovore postaje sve realnija. Zbog toga Hrvatska očigledno želi da naglasi Evropskoj uniji da svojih osam uslova shvata veoma ozbiljno i da je spremna da nastavi da blokira pristupni proces Crne Gore onoliko dugo koliko bude potrebno da se oni ispune.

Tehnički gledano, to bi, naravno, moglo da spriječi Podgoricu da ostvari cilj i zaključi pregovore tokom 2026. godine. Međutim, čini mi se da bi, ukoliko Crna Gora do kraja godine ispuni sve zahtjeve EU, sprovede reforme i izmijeni Ustav, njena pozicija bila bitno drugačija.

U tom slučaju, druge države članice, zainteresovane za oživljavanje procesa proširenja EU, mogle bi da izvrše veći pritisak na Zagreb da pristane na zatvaranje poglavlja 23 i 31.

U analizama ste se bavili evropskim putem Crne Gore i regionalnim odnosima. Da li hrvatski zahtjevi predstavljaju ozbiljnu novu prepreku ili su prije svega sredstvo za jačanje pregovaračke pozicije Zagreba?

Osam hrvatskih zahtjeva u suštini predstavlja ponavljanje i podsjećanje na stav koji je Vlada Andreja Plenkovića iznijela krajem 2024. godine.

Čini mi se da su vlasti u Podgorici tada donekle potcijenile te uslove, nadajući se da će se to pitanje vremenom izgubiti iz fokusa ili biti riješeno u kasnijoj fazi pregovora. U međuvremenu su prošle gotovo dvije godine, a ne vidimo da je Zagreb spreman da odustane od svog stava.

Uz osnovne uslove koji se odnose na poglavlja 23 i 24, ti hrvatski zahtjevi trenutno predstavljaju najveći izazov na putu Crne Gore ka EU.

Vremenski pritisak svakako jača pregovaračku poziciju Zagreba. Ostaje pitanje koje uslove Podgorica zaista može da ispuni u naredna dva i po mjeseca.

Na primjer, prema riječima Zdravka Begovića, predstavnika zatvorenika iz logora Morinj, sva obeštećenja su već isplaćena, a to pitanje se i dalje nalazi na hrvatskoj listi zahtjeva.

Pitanja spomen-ploče i preimenovanja bazena u Kotoru već su dobila pravni tok. Čini se da bi Crna Gora mogla da uradi više kada je riječ o 14 nestalih osoba i da Hrvatskoj stavi na raspolaganje svu dokumentaciju i arhivsku građu.

S druge strane, teško mi je da zamislim brzo rješenje imovinskih zahtjeva 51 porodice iz Tivta i Boke, kao i graničnog spora oko Prevlake.

Vraćanje školskog broda "Jadran" predstavljalo bi simboličan ustupak, ali dosadašnji stav vlasti u Podgorici ne ukazuje na to da su spremne na takav korak.

Ukratko, Crna Gora će vjerovatno morati da ispuni dio hrvatskih uslova. Međutim, ukoliko sprovede sve neophodne reforme, Podgorici će biti mnogo lakše da traži podršku drugih država članica kako bi se otklonio eventualni veto Zagreba.

Njemačka, prema medijskim izvještajima, nastoji da posreduje između Zagreba i Podgorice. Kakvu ulogu Berlin realno može imati i koliko je važno da druge članice EU zauzmu zajednički stav o bilateralnim blokadama? Kakve bi posljedice po politiku proširenja imalo eventualno odlaganje pristupanja Crne Gore?

Moj opšti utisak je da naporima Crne Gore da pristupi Evropskoj uniji nedostaje jasan "pokrovitelj" među državama članicama, koji bi zastupao njene interese u odnosima sa skeptičnijim partnerima. Prije nekoliko godina, Njemačka je upravo tu ulogu imala za Hrvatsku. U interesu Crne Gore svakako bi bilo da se Berlin uključi u proces, makar u završnoj fazi pregovora, i da možda preuzme ulogu posrednika u odnosima sa Zagrebom.

Dugotrajan zastoj ozbiljno bi narušio kredibilitet novog zamaha politike proširenja koji Evropska unija promoviše nakon 2022. godine i mogao bi ponovo da obeshrabri države kandidate da sprovode reforme.

Štaviše, bez pristupanja Crne Gore teško je uopšte razmatrati prijem drugih novih članica, poput Albanije, Moldavije ili Ukrajine.

Ako države članice EU ne bi mogle da postignu dogovor o pristupanju male zemlje kao što je Crna Gora, teško je zamisliti neko veće proširenje.

Bilateralni sporovi mogu postati zvanična politika EU

Kako gledate na činjenicu da Hrvatska dio bilateralnih zahtjeva povezuje sa poglavljima 23 i 31? Da li takva praksa može dodatno politizovati proces proširenja?

Slučaj Sjeverne Makedonije pokazao je koliko može biti štetno formalno uključivanje bilateralnih sporova u pregovarački okvir. To, zapravo, znači da su zahtjevi Sofije prema Skoplju postali zvaničan stav Evropske unije.

Čini mi se da su zvaničnici EU svjesni greške napravljene 2022. godine u vezi sa bugarsko-makedonskim sporazumom. Iz očiglednih razloga, to neće direktno reći i insistiraće na tome da Skoplje ispuni tada dogovorene odredbe, prije svega izmjene Ustava.

U tom smislu, mislim da je pouka izvučena, ali države članice, naravno, i dalje mogu da utiču na pregovarački proces blokiranjem pojedinih klastera ili poglavlja, što pokazuje i hrvatsko-crnogorski slučaj.

Sve dok se prilikom odlučivanja o tim pitanjima primjenjuje princip jednoglasnosti, ta mogućnost će ostati otvorena.

Evropska komisija je prepoznala ovaj problem i predložila širu primjenu glasanja kvalifikovanom većinom prilikom otvaranja novih klastera ili poglavlja.

Međutim, da bi ta ideja zaživjela, sve države članice EU moraju da se saglase s njom. Zasad ne vidim izglede da ta reforma bude sprovedena, jer će manje države željeti da zadrže ovaj instrument kao dokaz svog uticaja.

Preuzmite našu aplikaciju