Banićević i Vukanović
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU
(VIDEO) Arhitektura svijeta: Istorija kao izvor znanja, sredstvo političke moći i geopolitičkog pozicioniranja
Ko piše istoriju i ko ima pravo da određuje kako ćemo tumačiti prošlost? U novom izdanju emisije "Arhitektura svijeta" o istoriji ne govorimo samo kao o nauci koja proučava prošlost, već i kao o moćnom instrumentu u rukama država, političkih elita i velikih sila.
Gost emisije je istoričar Miloš Vukanović, sa kojim razgovaramo o tome koliko se istorijske činjenice danas koriste, ali i zloupotrebljavaju, kako bi se oblikovali politički identiteti, opravdale savremene odluke i izgradile pozicije u međunarodnim odnosima.
Vukanović podsjeća da istoriju možda pišu pobjednici, ali da se glas poraženih gotovo uvijek čuje. Upravo zbog toga savremena istorija više ne može da se posmatra samo kroz jednu verziju događaja, već kroz više izvora, različite perspektive i stalnu provjeru činjenica.
U vremenu društvenih mreža, novih medija i postistine, izazov više nije samo kako doći do informacije, već kako prepoznati kada se istorija koristi za političku propagandu. Danas, kaže Vukanović, svako ima mogućnost da provjeri izvor, pronađe kontraargument i upozna drugo viđenje istog događaja.
Poseban dio razgovora posvećen je Drugom svjetskom ratu i njegovom nasljeđu koje i osam decenija kasnije snažno utiče na svjetsku politiku. Koliko današnji međunarodni poredak još uvijek počiva na rezultatima tog rata i zašto se doprinos pojedinih saveznika tokom decenija različito predstavljao?
Kao upečatljiv primjer Vukanović izdvaja jun 1944. godine, kada su se u svega nekoliko sedmica dogodile operacije koje su snažno oblikovale buduću podjelu Evrope, uspon Sovjetskog Saveza, razvoj zapadnih savezništava i kasniju geopolitičku poziciju Kine.
Razgovaramo i o Rusiji i Ukrajini, gdje se istorijski narativi koriste kao dio savremene politike i opravdavanja državnih interesa. Koliko višegodišnja propaganda može da promijeni percepciju prošlosti i pretvori istoriju u argument za ekspanzionizam?
I Kina, kaže Vukanović, koristi istoriju kao dio logike sopstvenog geopolitičkog širenja. Tibet, Ujguri, unutrašnja Mongolija i Južno kinesko more samo su neki od primjera u kojima se savremene teritorijalne ambicije povezuju sa pričom o istorijskom pravu i nekadašnjoj pripadnosti određenih prostora.
Važna tema emisije je i kolonijalno nasljeđe evropskih sila. Kako se Belgija, Njemačka i Velika Britanija danas odnose prema sopstvenoj kolonijalnoj prošlosti i zašto ista istorijska činjenica u različitim društvima može biti predstavljena kao razlog za stid, odgovornost ili nacionalni ponos?
Britanija je izgubila kolonijalno carstvo, ali je kroz Komonvelt uspjela da zadrži dio međunarodnog uticaja. Upravo zato odnos prema kolonijalnoj prošlosti i danas ostaje važan dio britanskog identiteta i slike koju ta država želi da zadrži o sebi kao velikoj svjetskoj sili.
A može li istorija zaista biti učiteljica života? Vukanović poručuje da se istorija ne ponavlja doslovno, ali da „rimuje“ - ljudi kroz vjekove imaju slične porive, strahove i ambicije, dok se mijenjaju tehnologija i okolnosti u kojima se ti obrasci pojavljuju.
Zato je, smatra, najbolja zaštita od manipulacije obrazovanje zasnovano na kritičkom mišljenju. Društva koja znaju da provjere informacije i prepoznaju propagandu mnogo je teže pokrenuti na mržnju, strah i stare nacionalističke obrasce.
Prethodne epizode možete pronaći na LINKU.
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU