Igre bez granica

Ništa u toj slici nije upućivalo na problem. Onda su se začule policijske sirene. Tri kombija bila su dovoljna da mirno englesko selo postane mjesto velike antiterorističke operacije. Policija je zatvorila područje, stanovnici su evakuisani, a na teren su izašle antiterorističke jedinice. Petorica muškaraca uhapšena su pod sumnjom da su pripremali teroristički napad. Dvadeset sedmi septembarski dan započeo je krizom.

Britanske vlasti počele su da ispituju mogućnost da su osumnjičeni djelovali u ime strane države. Kasnije su saopštile da postoje indicije o mogućoj povezanosti sa Iranom. Teheran je takvu povezanost odbacio. Istraga traje i odgovor na najvažnije pitanje još nije poznat. Zato treba biti oprezan. Nije dokazano da je Iran organizovao incident, kao ni da je iza svega stajala neka državna operacija. Ali upravo ta neizvjesnost otvara mnogo važnije pitanje: gdje danas počinje front?

Vazdušna baza Ferford nije obična vojna baza. Na britanskoj teritoriji nalazi se infrastruktura koja je decenijama važna za američke vojne operacije. Sa Ferforda su djelovali američki bombarderi u različitim vojnim kampanjama, uključujući i one povezane sa Bliskim istokom. Zato je ono što se događa pred kapijom baze u Glosterširu više od pitanja nacionalne bezbjednosti Ujedinjenog Kraljevstva. U savremenoj geopolitici lokacija i njeno značenje višedimenzionalno su pitanje. Lokacija može biti manja po svom obimu, a njena geopolitička težina ogromna. Velford je upravo takav primjer. Na jednoj strani mirno englesko selo. Na drugoj vojna baza povezana sa globalnom projekcijom američke moći. Između njih policija pokušava da utvrdi da li je riječ o kriminalu, terorizmu, sabotaži ili nečemu što ima vezu sa državnim akterom.

Nikola Banićević

privatna arhiva

Tu počinje problem savremene bezbjednosti. Nekada je bilo jednostavnije. Postojala je granica i jasno definisana linija fronta sa vojnim snagama. Znalo se ko je protivnik. Totalnog sukoba je sve manje. Danas protivnik može biti daleko, a posljedica blizu. Operacija može biti izvedena hiljadama kilometara od ciljane lokacije koja je njena meta. Nalogodavac i izvršilac mogu biti prikriveni. Posrednik u nacionalnim okvirima može biti dio operacije sabotaže. Informacija je postala oružje, a infrastruktura meta. Zato je jedan od najtežih problema međunarodne bezbjednosti danas atribucija. Ko je izvršilac i za čije interese radi? Da li je djelovao za novac, iz uvjerenja, pod uticajem propagande ili po nalogu druge države? Od odgovora zavise mjere i reakcija države koja je napadnuta. Tu se vidi i problem klasičnog odvraćanja. Nuklearno oružje i strateški bombarderi počivaju na pretpostavci da znamo ko je protivnik i kome treba pripisati napad. Hibridne operacije upravo tu logiku dovode u pitanje. Kako odvratiti nekoga koga ne možete pouzdano identifikovati? Kako imati odgovor prema drugoj državi ako ne možete dokazati da ona stoji iza operacije? Kako odgovoriti na napad koji možda nije dovoljno velik da bi se smatrao ratom, ali jeste dovoljno ozbiljan da promijeni ponašanje države? To je prostor između rata i mira. Upravo u tom prostoru odvija se sve veći dio današnjih sukoba u međunarodnim odnosima.

Zato Ferford nije samo britanska priča. On je evropska i NATO priča. Ako države koje su dio saveza imaju luke, aerodrome, energetsku infrastrukturu, komunikacione sisteme i digitalne mreže povezane sa širim međunarodnim prostorom, onda su dio mnogo veće bezbjednosne slike. Zato se bezbjednost danas ne može mjeriti samo brojem tenkova, aviona i vojnika. Mora se mjeriti i sposobnošću da se prepozna ono što još nema ime. Konkretno, sabotaža prije nego što postane napad, dezinformacija prije nego što postane kriza, obavještajna operacija prije nego što postane politički problem i prijetnja prije nego što postane konkretna operacija.

Najveća promjena je u tome što je rat postao dalekosežniji i manje prepoznatljiv. Granica između mira i rata više nije uvijek linija koju možemo nacrtati na karti. Ponekad je to kapija vojne baze, ekran telefona ili različiti prenosnici informacija. Zato pitanje više nije samo gdje je front. Pitanje je da li front uopšte još ima granicu. Dokaz za to je geopolitička igra koja se pojavila pred vratima malog engleskog sela. Stara izreka Bellum fines non novit (rat ne poznaje granice) ostaje aktuelna i danas.

(Autor je doktor političkih nauka i predavač na UDG)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"