Novi svijet Ilona Marksa

Piše: Aleksandar Apostolovski

Ilone, majstore, ti ćeš ukinuti rad! Nema Ilon Mask na računima džabe više od bilion dolara.

I hajde što takav vizionar želi da naseli Mars, nego je prorekao robotsku revoluciju na planeti Zemlji u klimatizovanim konferencijskim salama Silicijumske doline, uz prezentacije i zaverenike – sve same milijardere u crnim majicama.

Nekada je oslobođeni svijet zamišljao Karl Marks, danas ga projektuje Ilon Mask. Razlika je tek u igri riječi s njihovim prezimenima. I hiljadu hiljada milijardi dolara. Toliko Ilon ima na računu. Kad otkucam ovaj tekst, imaće koju milijardicu više. Lijepe se pare za čovjeka, šta ćete, dok drugi rintaju kao konji.

Gdje je promašio drug Karl? Obećavao je da će radnik jednog dana prestati da bude rob kapitala. Drug Ilon obećava da će radnik jednostavno prestati da bude potreban. S tim da neće otići na otpad, već u raj za života!

Mora da se Karl Marks, onaj original, prevrće u grobu. Čitav život je pokušavao da objasni kako radnik treba da postane gospodar fabrika i sredstava za proizvodnju. A Ilon Mask namjerava da fabrike prepusti robotima. Komunizam je pokušao da ukine eksploataciju čovjeka. Tehnološki kapitalizam odlučio je da ukine čovjeka iz proizvodnog procesa.

Mask govori o svijetu u kojem će roboti raditi sve, a ljudi će raditi samo ako su baš zapeli. Ili hoće da pobjegnu od kuće. Ilone, burazeru, vizija ti je obećavajuća: budućnost će ličiti na vikend, samo što će trajati zauvijek.

Aleksandar Apostolovski

politika.rs

Bradati Marks pisao je tomove "Kapitala" i manifeste, a svježe izbrijani Mask piše objave na društvenim mrežama. Koje su, uzgred, njegove! Shvatio je da treba uštedjeti na mastilu. Kako se Karl toga nije sjetio! Postao bi milijarder i odmah bi prestale da ga opsijedaju revolucionarne bubice. Sudbina je, nema šta, riješila da provjeri da li se utopije lakše ostvaruju kada ih finansiraju milijarderi.

Priznajem da me je Maskova vizija zatekla sa smiješkom na licu. Tolike godine maštam o ličnom robu, a nisam znao da će stići tako brzo. U obliku robota.

Ne tražim mnogo. Ne mora da mi zida kuću, ne mora da kosi travu. Dovoljno je da ode u katastar umjesto mene. Kad to završi, neka porazgovara sa bankom. Ako tu ne pošandrca, neka pozove kol-centar mobilnog operatera i proćaska sa svojim pobratimom zašto me svakog drugog dana obavještava da me "izuzetno cijeni kao korisnika", predlaže mi da popunjavam neke ankete, a onda mi ponudi skuplji paket, mada i cijena ovog jeftinijeg raste kao da je od kvasca, a ne od čipova. I konačno, da čeka majstora koji će doći između osam ujutru i kraja civilizacije. Ilone, brate, hoće li roboti umjeti da gletuju zidove i da kreče, a da te ne opelješe?

Da li si, Ilone, sasvim siguran u svoje proročanstvo? Valjda jeste, inače ne bi zaradio tolike pare. Dakle, u novom svijetu Ilona Marksa neće biti ni radnika ni gospodara. Postojaće nekakav džinovski server, valjda negdje u pustinji, sa klimom i rezervnim napajanjem.

Nije li to veličanstven napredak? Ali ko će postati vlasnik džinovskog servera, odnosno imaginarne fabrike koja će nadgledati svijet? Jedna ili više odmetnutih inteligencija? Šta će se dogoditi kad inteligencije shvate da su postale tajkuni? Ko će im biti obezbjeđenje? Šta ako neka od inteligencija odluči da ukloni konkurenciju? Ilone, revolucijo, da li si gledao "Kuma"?

Ilon je, ipak, siguran u sebe i svoju viziju novog svijeta. Kaže da će vještačka inteligencija proizvoditi toliko dobara da će svi imati dovoljno, odnosno da će svi ljudi živjeti u izobilju.

To zvuči tako divno. Samo, iskustvo me je naučilo da budem oprezan kad god mi neko obeća obilje, uz to da ću još i da plandujem.

Računar je recimo trebalo da skrati radni dan, a produžio ga je. Pametni telefon trebalo je da nas poveže. Toliko je uspio, da porodice danas sjede za istim stolom i dopisuju se sa ljudima koje nikada nisu upoznale. A tek kada se posvađaju oko podjele nasledstva! Ilone Markse, samo svrati u neku srpsku porodicu kad se pomene ostavinska rasprava, odnosno podjela viška kapitala. Povući ćeš svu inteligenciju na rezervni položaj, a sva digitalna pamet će da se preda i samoisključi. Slično je i u Holivudu i na Kamčatki.

Tako je i sa superinteligencijom, onom vještačkom i sa ljudskom, onom neprskanom. Na početku nikada ne lažu. Samo prećute sitna slova iz ugovora.

Kad se sjetim kako sam kupio kuhinju koja je više ličila na komandni most Ilonovog svemirskog broda nego na mjesto gdje se kuva kafa. Sve radi na dodir, na senzor, na aplikaciju.

Tačno pet godina kasnije, nedjelju dana po isteku garancije, rerna je počela sama da se uključuje, frižider je iznenada počeo da zviždi, a mašina za sudove razmišljala je duže od mene šta da radi sama sa sobom.

Pozvao sam ovlašćeni servis. Stigli su prije Hitne pomoći. Nisu ličili na stare majstore sa kutijom alata. Izgledali su kao kiborzi.

Pogledali su aparate, klimnuli glavom i izrekli presudu.

"Ne isplati se da popravljaš, kupuj novo."

Dragi Ilone, ako uspiješ da napraviš robota koji će nadživjeti garanciju, zaslužio si Nobelovu nagradu za ekonomiju, fiziku i porodični mir.

Život posle Mundijala

Dakle, novi svijet Ilona Marksa čekaju mnoga iskušenja. Ne zalijećimo se zato olako. Odnosno, ne nasijedajmo na "olako obećanu brzinu", kako je krajem osamdesetih godina govorio Dragiša Buca Pavlović, nekadašnji šef komunista Beograda, aludirajući na Miloševićevu politiku prema Kosovu, kada je Sloba izgovorio ono čuveno "Niko ne smije da vas bije". Pavlović je počišćen na Osmoj sjednici. Znamo kako je završio i Sloba.

Zaista, za koga će ljudi u izobilju glasati na izborima? Koja od inteligencija ima bolji predizborni program? Jer kako da se glasa za ljude koji planduju. Kako će izgledati mitinzi, kampanje od vrata do vrata? Da li će roboti da dijele predizborni materijal i da se makljaju u okolini štandova i bilborda?

Ko će vladati, druže Ilone? Kako da prepoznamo inteligenciju sa snažnijom vizijom i još da je vještačka? Naravno, za onu koja će nam poručiti da plandujemo još više i da zarađujemo još više!

Ali tu nešto ne štima, jer će svi plandovati, ali istovremeno, svako će željeti da ljenčari više od onoga pored sebe. Jer u ljudskoj prirodi je, brate Ilone, da komšiji crkne krava.

Zato si u jednoj stvari potpuno u pravu. Kad si rekao da ćemo u odnosu na superinteligenciju biti ono što su danas šimpanze u odnosu na nas. E, tu si pogodio pravo u centar!

Nisi uvrijedio ljudsku vrstu, nego si previše rekao o njoj.

Ljudi su stvorili Stradivarija i koncentracione logore, penicilin i gasne komore, Mikelanđela i rijaliti, Mocarta i nuklearnu bombu. I evo nas, ratuje svako sa svakim, ne zna se ko koga bije i želi da istrijebi. Što po svijetu, što po Srbiji.

Kako će ta superinteligencija, ili više njih, zavisi od proizvođača, koja nas posmatra kao šimpanze, shvatiti da smo opasni upravo zato što smo dovoljno blesavi da uništimo svijet, a nedovoljno pametni da ga sačuvamo. Druže Ilone, kako odlično stojiš na berzama i imaš briljantne vizije, vidi da ove sitne dileme riješiš za tri nedjelje. Pet godina mi izgleda suviše daleko. Odoh na odmor i prijalo bi mi da ubrzaš revoluciju. Da se vratim kao novi čovjek, u svijet beskrajnog izobilja: ljenčarim, a lova kaplje sa svih strana!

politika.rs

(Autor je novinar i kolumnista)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"