Paradoks crnogorske sajber bezbjednosti

PIŠE: Rajko Sekulović

Povod su informacije o mogućim novim napadima na Fond za zdravstveno osiguranje i druge institucije. Četiri godine nakon velikog sajber napada, javnosti su potrebni jasniji odgovori o obimu štete, mogućem curenju ličnih podataka građana, otklonjenim slabostima i spremnosti institucija da odgovore na nove prijetnje.

U medijskim objašnjenjima uporno se ponavlja da nema dovoljno stručnih kapaciteta. Ako se i nakon uspostavljanja novih tijela i institucija ta konstatacija nameće kao ključni problem, onda se postavlja pitanje kako se stručnjaci biraju, zadržavaju i uključuju u donošenje odluka.

U tom kontekstu, želim da izdvojim jedan primjer iz svog profesionalnog iskustva koji pokazuje da je u crnogorskim institucijama bilo i stručnog znanja i pravovremenog djelovanja.

Rajko Sekulotvić

Ustupljena fotografija

Još 2019. godine, kao rukovodilac direkcije nadležne za bezbjednost informacija u Centralnoj banci Crne Gore, uspostavio sam kontakt sa međunarodnom kompanijom koja je razvila platformu za odgovor na sajber prijetnje zasnovanu na vještačkoj inteligenciji. Tada je predstavnik kompanije došao u Crnu Goru kako bi Centralnoj banci predstavio ovo inovativno rješenje. Čim su se stekli uslovi, sproveden je pilot-projekat, tokom čijeg trajanja se upravo i dogodio veliki sajber napad na državnu informacionu infrastrukturu. Centralna banka nije bila pogođena tim napadom, a pomenuta platforma je predstavljala garanciju zaštite njenog informacionog sistema. Nakon toga, izvršena je nabavka platforme i potpisan je četvorogodišnji okvirni sporazum.

Zahvaljujući pomenutom softveru, Crna Gora je u istraživanju renomirane međunarodne organizacije iz 2025. godine izdvojena kao jedina među deset analiziranih država Holandsko-belgijske konstituence u kojoj centralna banka koristi AI platformu za prevenciju sajber prevara.

Dukaj: Sajber bezbjednost mora biti prva linija nacionalne odbrane

Siguran sam da je i u drugim crnogorskim institucijama bilo i još uvijek ima stručnjaka koji svojim znanjem i iskustvom mogu blagovremeno prepoznati sajber rizike, predložiti savremena rješenja i sprovesti njihovo uvođenje. Međutim, da bi njihov rad dao rezultate, potrebni su prostor za stručnu inicijativu, uvažavanje njihovih procjena i podrška u donošenju i sprovođenju odluka. Njihovo iskustvo gradi se godinama, a odnos institucija prema njima određuje hoće li to znanje biti sačuvano, preneseno kolegama i dalje razvijano.

Zato, kada govorimo o nedostatku stručnih kapaciteta, treba otvoriti i pitanje uslova u kojima postojeći stručnjaci rade. Institucija koja se poziva na nedostatak stručnjaka mora biti spremna da objasni kako se odnosi prema onima koje već ima. Od tog odnosa neposredno zavise zaštita informacionih sistema i podataka građana, kao i kontinuitet rada institucija.

Autor je magistar u oblasti zaštite podataka i sigurnosti informacionih sistema i alumnista Chevening Western Balkans Cyber Security Fellowship