Tvoja istorija

Piše: Milisav S. Popović​

. Ovo je za njih... a mislim da ni ostali neće da zamjere. Jer, pazite ovo... nije riječ samo o riječima.

* * *

Logomansija je škola (unija nauke i magije) koja se zasniva na ubjeđenju da moć stvaranja i uništenja počiva u jeziku. Logomaner je učitelj (mag) koji je prošao taur (savladao sve drevne i prvobitne zapise) te svoj rad posvetio prepoznavanju riječi "za ono što jesu i koje su takve same po sebi, nezavisno od značenja koja im pridajemo". To podrazumijeva da glasovne forme, izgovorene prema pravilnoj logo šemi – pružaju mogućnost ovladavanja svime što postoji.

"I priroda će da ti se povinuje, ako joj kažeš da je razumiješ."

Catoptromancia (ili enoptromansija) je predviđanje budućnosti pomoću ogledala. U antičkom dobu vrlo razvijena tehnika... danas sačuvana u bajkama. Koristili su je mnogi – poznavali su logomanske riječi koje je trebalo izgovoriti pred reflektujućom površinom. Odgovor bi se ukazao u formi niza slika... nešto poput filma... sa jasnom porukom šta će da uslijedi i šta se zbiva.

"Ako imaš hrabrosti, pogledaj u mene – saznaćeš o sebi najbitnije. Ogledalo zna šta si, šta ti priliči... ali i ono šta ti sleduje. Možda ne dobiješ ono što želiš... a možda dobiješ i mnogo više."

Emmetropia prema medicini predstavlja normalno stanje oka – ili čak idealan vid. Nekada je ovaj termin ukazivao na sposobnost uviđanja, gledanja u stvari onakve kakve zapravo jesu – ogoljene, nepremazane (pronicljivost iza laži, kamuflaža i loših namjera onog u koga gledaš).

"Moraš vidjeti šta se nalazi iza riječi, njihovu suštinu – ne onu koju im ljudi dadoše. Riječi dopuštaju da budu zloupotrijebljene – ali to nije njihovo pravo stanje."

Oneirataxia – nemogućnost razlikovanja snova od stvarnosti.

Kalopsija – ubjeđenje da su stvari ljepše nego što jesu.

Oba stanja se u modernom dobu smatraju poremećajem.

S druge strane, kažu da je u redu biti eccedentesiast – onaj koji bol krije iza osmijeha.

Time su dva elementa sreće nazvali "bolesnim"... a trećem pružili mogućnost da postane svakodnevna kultura.

"Neki budući ljudi će pogrešne stvari smatrati dragocjenim. Umiraće sami, u izobilju hrane i koječega, ali neće smjeti da se odmaknu ili pomaknu... nikako dalje od prozora."

Komorebi (japanski termin) – kada se sunčeva svjetlost raspe kroz gusto lišće drveća, i u vidu prekinutog snopa ispuni sjeni šume.

Komorebi asu (profiličarska sinteza) – kada umirućim dušama pružite dah nebeskog spektra, pa im utoplite mjesta što su utamila. Pomoć onom ko umire da zaspi, da sanja da će da preživi.

Komorebi asu ipte – onaj sa ognjem u venama.

Panurgic (panurgik, panurgista) – još jedan fenomenološki termin koji definiše čovjeka koji je sposoban ili spreman na sve. Pridodato mu je izopačeno značenje – pa se njime opisuje lice koje se ne libi ničeg da postigne zadate ciljeve. A nekada nije bilo tako – panurgik je bilo ime za nekoga ko je kvalifikovan za sve vrste poslova (onaj što zna sva znanja, i time stigao do bogova).

"Ovladaš li sobom, nema više prepreka."

Prior faustitas caelum (latinski) – podrazumijeva nešto nalik "nebeskoj sreći", ili u fenomenološkim provjerama koncept znan kao "zadovoljstvo udaha rajskog vazduha". Očitava se kod osoba koje su našle "prior ljubav". Ne običnu – već kompletnu. Osjećaj da je i Raj na vašoj strani... ubjeđenje da svaki momenat sržno boli ako niste zajedno. Uključuje i najljepši oblik tuge (kada ste spojeni), jer potreba za objedinjenjem je toliko jaka da ni vođenje ljubavi ne može da je utoli. Pitali ste šta je od ljubavi veće – sad znate... Faustitas caelum.

"Nisi ti samo muzika... ti si razlog nastanka tonova. Krv si onom na čemu počiva melodija."

Atelofobija – u bihevioralnim rečnicima navedeno kao panična manija "da nisi dovoljno dobar". Međutim, ranije se ova kovanica kačila i podrazumijevala ljude čija se duša rascvjetala od emocija... ali zbog straha da im ljubav neće biti uzvraćena, zatočiše sve blago ovoga svijeta u njedrima. I zavukli se u nepovrat, u šiblje samote... okruženi pogrešnim istinama.

Kraj što slijedi, za njihove je oči. Da se otvore.

* * *

Mora, planine, šume i pašnjaci što su u tebi nagomilani... izliće se jednom, i geografski posložiti. Od oluja i zemljotresa će ostati samo sukrvica – samo stih da si bio prostrijeljen... poput jelena. Posložiće se kao mak preko reljefa.

Nema više vremenu proticanja. Nema više čekanja.

A ti – ti ćeš tada moći da udahneš i punih zenica da kažeš – ko god da sam, i kakav bio sa svim svojim srcima od ožiljaka... teraformacija nebeskog tijela je okončana.

Ovo u meni – ovo je samo moja istorija.

Nek u led ode tantofobija... taj strah da je ljubav izgubljena.

Došao sam... nema više odlaska.

Dormiveglija – trenutak između sna i buđenja.

(Autor je književnik)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"