Stručnjaci za mentalno zdravlje izdvojili najčešće zablude o terapijama

 Kako navodi psihijatar Sue Varma, jedna od čestih zabluda je da odlazak na terapiju ne znači da nešto s vama nije u redu, ili da ste slabi.

"Potrebno je hrabrosti da reflektujete detalje o svom životu, obrascima i odnosima. Ljudi koji rade na sebi su jedni od najhrabrijih ljubi koje poznajem", kazala je.

Također, kako tvrdi, jedna od čestih zabluda je da bi se terapija trebala tražiti samo u trenucima krize.

"Mnoge osobe dođu odmah nakon gubitka ili velikih životnih promjena poput raskida veze. To često motiviše ljude da potraže pomoć. Međutim, postoje i oni koji dođu tek kada su emocionalno dotakli dno i onda nestanu kada stvari idu dobro, sve dok se ne pojavi naredna kriza", tvrdi ona.

Iako mnoge osobe mogu tražiti terapiju povremeno ili zbog kratkoročnih problema, Gitlin tvrdi da najuspješnija iskustva terapije nisu definisana isključivo katastrofalnim događajima, piše Huff Post.

"Iako terapija može biti korisna u kriznim situacijama, ljudi bolje razumiju stanje kada im je dobro. Poticala bih ljude da nastave s terapijom kada se stvari smire, jer tada mogu pristupiti svojim problemima promišljeno i bez panike", navela je Varma.

Ona ističe da je jedan od glavnih ciljeva terapije razviti fleksibilnost u načinu razmišljanja, odnosu prema drugima i reakciji na stres. Proces pomaže da razumijete perspektive drugih ljudi, jača empatiju te vas uči zdravijim načinima suočavanja s teškoćama, izražavanja emocija i produbljivanja odnosa.

"Mnogi klijenti vjeruju da će se ako počnu uzimati lijekove, njihovi problemi riješiti. Lijekovi u određenim okolnostima mogu biti koristan dio tretmana i klijenti se često uz njih osjećaju bolje. Kombinacija lijekova i terapije razgovorom pruža najveće šanse za uspjeh", poručila je.

Ona ističe da terapija razgovorom pruža priliku da otkrijete i promijenite destruktivne stavove i ponašanja koja pokreću negativne osjećaje te može pružiti rješenje, a ne samo promjenu hemije mozga. Uz to, naglasila je da ljudi često griješe i potrebno im je vremena da shvate stvari na početku terapijskog puta.

"Na početku je u redu praviti greške i shvatati stvari. Radila sam s klijentima koji su došli na prve seanse ne znajući o čemu će pričati, ili gdje će početi. Vremenom postaju svjesniji kojih se tema žele dotaknuti u terapiji kako bi ih analizirali i promijenili. Dodatna zabluda je da će većina rada u terapiji biti usmjerena na djetinjstvo klijenta. Smatram da se terapija jednako uspješno može fokusirati na sadašnjost i budućnost klijenta", kazala je.

Takođe, tvrdi da je zabluda u vezi iscjeljenja vjerovanje da će se pri iscjeljenju pronaći sigurnost u životu. Kako navodi, sve je nepredvidivo u životu i učenje kako živjeti u toj neizvjesnosti poboljšava naše iskustvo.