The New York Times: Ruski zatvor koji je Ivan Gerškovič ponio u sebi

Piše Piter Bejker za "Njujork tajms"

Prošlo je 16 mjeseci dok Ivan Gerškovič nije izašao iz ruskog zatvora. Trebalo je još mnogo mjeseci da on ruski zatvor izbaci iz svog sistema.

Sanjao je da je i dalje u majušnoj ćeliji, tek toliko širokoj da u njoj stane samo jedan odrastao čovjek i jedva toliko dugačka da može koji korak da napravi. U budnom stanju, imao je napade ljutnje, panike, plača. Kad bi čuo da zveckaju ključevi, to je bivalo dovoljno da se sjeti pritvora.

Sad je bolje. Košmara je manje. I prvi put otkako je oslobođen u najopsežnijoj razmjeni zatvorenika između SAD i Rusije od kraja Hladnog rata, Gerškovič je spreman da javno priča o svojoj muci. O Rusima koje je upoznao i u zatvoru i van njega. O tome kako je zemlja ponovo pala u represiju. O tome kako je postao pion u geopolitičkoj igri intriga i razmjene talaca.

"Nisu mi slomili duh, što se znalo desiti, a oni bira koga će dovesti do toga", rekao je Gerškovič, tridesetčetvorogodišnjak, glave još uvijek obrijane onako kako je bila obrijana u zatvoru.

Njegovi otmičari odlučili su da ga ne podvrgavaju najbrutalnijim metodama mučenja, znajući da je uhapšen na osnovu namještenih optužbi za špijunažu kako bi poslužio kao zaloga za cjenjkanje predsjedniku Vladimiru Putinu s ciljem oslobađanja ruskog agenta koji se nalazio u pritvoru na Zapadu.

"Ono s čim zaista moram da se nosim jeste psihološka strana svega toga."

Gerškovič je bio moskovski dopisnik za Vol strit žurnal u martu 2023. godine kad je posjetio Jekaterinburg, industrijski grad u uralskoj oblasti, da bi izvještavao o ruskim vojno-industrijskim kapacitetima dok ratuje sa susjedom Ukrajinom. Dok je sjedio u restoranu sa šefom lokalnog sindikata, s kojim je radio intervju, maskirani agenti iz Državne službe bezbjednosti, glavnog nasljednika KGB, upali su u restoran, zgrabili ga, oborili na zemlju, stavili mu lisice na ruke i crnu vreću na glavu.

Sad, dvije godine nakon oslobađanja posredstvom Džoa Bajdena, Gerškovič objavljuje knjigu pod nazivom "Ova prokleta prelijepa zemlja". To neće biti samo njegovi memoari o zatočeništvu, kako on to zove, već memoari o zatočeništvu ruskih stanovnika koji žive u Putinovom zatvoru pod otvorenim nebom.

Иван Гершкович, новинар који је прије двије године ослобођен из руског заробљеништва, објављује књигу, која је изашла у уторак, 29. септембра 2026. године

-TODD HEISLER VIA NYT

"Nadam se da ljudi neće samo izvući pouke o žilavosti ljudkog duha, o tome kako se prilagođavamo ovim izazovnim okolnostima", kaže on, "već i o tome kako ljudi u Rusiju ponovo žive u autokratskom režimu".

Gerškovič opisuje političkog analitičara kojem prijeti 20 godina zatvora zbog iznošenja "pogrešne" analize, demonstrante protiv rata kojima prijeti 15 godina zatvora. "Rusija se drastično mijenja", rekao je.

Sin sovjetskih jevrejskih emigranata u Sjedinjene Države, Gerškovič je odrastao u Nju Džersiju, a 2017. godine preselio se u Moskvu kako bi istraživao i izvještavao o domovini svoje porodice. Njegov pritvor, ubrzo nakon što je Putin napao Ukrajinu, bio je prvi slučaj od raspada Sovjetskog Saveza da je neki američki novinar u Rusiji uhapšen pod optužbom za špijunažu i pokrenulo je intenzivnu međunarodnu akciju za njegovo oslobađanje, koju su predvodili urednici Vol strit žurnala.

Čitav taj slučaj protiv njega, prema riječima Gerškoviča, sveo se na jedan dokument od tri rečenice koji "dokazuje" da on radi za CIA:

"CIA koristi američke medije za prikupanje objavještajnih informacija, navodi jedan informisani izvor."

"Kancelariju moskovskog Vol strit žurnala CIA koristi za prikupljanje obavještajnih informacija, prema riječima tog izvora."

"Ivan Gerškovič je član CIA."

To je sve. Neki anonimni izvor je navodno rekao da je CIA koristila Žurnal za špijunažu. Gerškovič je radio za Žurnal. To znači da je radio i za CIA. Ovaj uvrnuti zaključak je bio sumanut i komičan u isto vrijeme. Ali, to je bilo dovoljno da ga osude na 16 godina.

Većinu vremena proveo je u ozloglašenom moskovskom zatvoru Lefortovo i od samog početka znao da je njegovo hapšenje povezano sa dogovorom sa Zapadom. Putina je posebno interesovali oslobođenje Vadima Krasikova, ruskog plaćenog ubice koji je bio zatvoren u Njemačkoj nakon što je usred bijela dana u Berlinu iz vatrenog oružja ubio čečenskog separatistu.

"Kada sam uhapšen, bio je to šok, ali ne i iznenađenje", rekao je Gerškovič. "Šok u smislu: vau, zaista su prešli tu granicu, počeli su da hapse i strane dopisnike. Nije bilo iznenađenje u smislu da je to imalo smisla po logici tog režima." Ipak, bilo je zastrašujuće "vidjeti šta se dešava čovjeku kada oni nemaju kontrolu nad situacijom".

Možda se najjeziviji trenutak desio tokom razgovora sa jednim ruskim istražiteljem. "U svakoj zemlji postoje neprijatelji koje treba strpati u zatvor ili eliminisati", rekao mu je istražitelj. "U vašem slučaju, očigledno smo prikupili dovoljno dokaza da vas zatvorimo. U suprotnom, jednostavno bismo vas otrovali."

U svojoj knjizi Gerškovič, koji tečno govori ruski, opisuje odnose sa Serjožom, s kojim je veći dio vremena dijelio ćeliju, i Nikitom, drugim cimerom iz ćelije koji je kasnije oslobođen, a potom poginuo na frontu u Ukrajini. Opisuje i najteži trenutak, kada je ruski opozicioni lider Aleksej Navaljni iznenada preminuo u drugom zatvoru u februaru 2024. godine, u trenutku kada je djelovalo da bi mogao biti dio razmjene koja bi oslobodila i Gerškoviča.

"Trenutak koji me je potpuno slomio na neko vrijeme bio je kada je Navaljni umro", rekao je u intervjuu. "Korio sam sebe što prvo nisam pomislio na njega. Ono na šta sam prvo pomislio bio sam ja, jer je razmjena počela da se nazire." Mislio je da bi mogao godinama ostati u zatvoru.​

Na kraju je Bajden organizovao složenu razmjenu u kojoj su učestvovala 24 zatvorenika i sedam zemalja. Pomogao je da se dogovor finalizuje ključnim telefonskim razgovorom u julu 2024. godine, manje od dva sata prije nego što je objavio da odustaje od kandidature za reizbor jer je brinuo o tome koliko ima godina.

Poslije mnogo psihoterapije, Gerškovič je krenuo danje. "Imam osjećaj da sam opet onaj stari ja", rekao je. "Trebalo je određeno vrijeme. Vjerovatno je to normalno. Ali ipak sam uspio da prevaziđem neke stvari. Ne samo vremenom, već zato što sam se potrudio da to premostim."

Sada živi u Berlinu sa djevojkom Ruskinjom, Mašom Borzunovom, novinarkom koja ga je čekala dok je bio u zatvoru. Nastavio je da piše, ali nikad nije dobio intervju sa Putinom koji je smjelo zatražio u posljednoj stavki svoje molbe za pomilovanje koju je bio primoran da potpiše. "To je bio još jedan način da istaknem da sam novinar i da ću to biti i dalje", zaključio je.

Da li bi se ikada vratio u Rusiju? Ne dok je Putin na vlasti. Ali, uprkos svemu kroz šta je Gerškovič prošao, i dalje zamišlja dan kada bi ta zemlja ponovo mogla biti slobodna, ili dovoljno slobodna da se on vrati. "To je zemlja koja mi je mnogo značila, veliki dio moje porodice vodi porijeklo odatle, tamo mi je i djevojka", rekao je. "Volio bih da jednog dana mogu da se vratim. Mislim da neće to biti moguće u skorije vrijeme." Ali, dodao je, "čovjek ima pravo da se nada".

Članak je objavio "Njujork tajms"

c.2026 The New York Times Company

Prevod: Darinka Jovanović