The New York Times: Nova fizika moći

Piše Tomas Fridmen za "Njujork tajms", dobitnik Pulicerove nagrade

Ratovi često ogole promjene u strukturi moći ovog svijeta oko nas: ko je zapravo moćan, ko moć nema i kako se upravlja moći. Ništa bolje ne prikazuje novu jednačinu moći koju je stvorio ovaj rat od Trampovog opscenog i haotičnog izliva bijesa nad iranskim liderima što nisu popustili pred njegovim bombaškim napadima.

Nova fizika rata jednako je prisutna u sukobima izmeđe Ukrajine i Rusije, Hezbolaha i Izraela, Hamasa i Izraela, Huta i svih drugih. Moj rezime ove nove dinamike je takav da oni manji sada mogu mnogo, jako, precizno i bez nekog troška. A dok oni veliki mogu i malo i precizno, to ih mnogo više košta dok na plećima nose teret brojnih zastarjelih sistema naoružanja.

Neto prednost, barem za sada, čini se da je na strani malih. To je ono zbog čega ne možete da zaspite noću kada pomislite kako će revolucija u vještačkoj inteligenciji koja se tek razvija zasigurno dodatno ubrzati ovaj trend, omogućavajući malima da djeluju još više, moćnije i uz manje troškove.

Nije čudo što je Tramp nervozan. Naposletku, 11. marta, ni dvije nedjelje nakon što je sa Izraelom započeo ovu najnoviju epizodu rata s Iranom jakim bombardovanjem, Tramp je izjavio: "Pobijedili smo. Da vam kažem, pobijedili smo. Znate, nikad ne volite prerano da kažete da ste pobijedili. Pobijedili smo. Sve je bilo gotovo u prvom satu. Ali pobijedili smo".

Ipak, bio je u pravu oko jednog. Nikad prerano ne reci da si pobijedio.

Tramp nije shvatio da se i iranska vlada pita nešto po pitanju toga pobjeđuje li se ili gubi ovaj rat. Što je važnije, i za razliku od Trampa, Teheran je imao plan B za dalji tok rata: da se posluži novostečenom sposobnošću da igra na veliko, precizno i bez mnogo troška kako bi preuzeo kontrolu nad Ormuskim moreuzom, iako je njihova vojska znatno manja od američke i žestoko je pogođena.

Volio bih da jednom vidim našeg pompeznog, narcisoidnog predsjednika koji se konstantno hvali, skrušenog pred stvarnošću i da uživam u tome. Ali ne vidim to, a to postaje jezivo. I biće još gore. Iranci su nanijeli ozbiljnu štetu Americi, i na ratištu i po njenu ekonomiju, u tolikoj mjeri da Tramp i ministar odbrane Pit Hegset to kriju.

Iran je, još od 1979, svako malo pod ekonomskim sankcijama. Ipak, uspjeli su da izgrade arsenal kvalitetnih, a ne naročito skupih raketa i dronova koje su ih osposobile za borbu protiv Izraela i SAD i dovele ih do nekog remija, a usput su nanijeli ozbiljnu štetu američkoj vojnoj opremi.

Razlog zbog kojeg je glavni američki nosač aviona u Persijskom zalivu povremeno ostajao bez dovoljno zaliha za snabdijevanje posade od gotovo 5.700 ljudi jeste taj što su iranske rakete i borbeni dronovi prvog dana rata uništili veliki dio američke baze za snabdijevanje u Bahreinu. "Dok je ona nestajala u plamenu, s njom je nestajao i veliki logistički centar na koji se američka mornarica oslanjala decenijama", objavio je "Njujork tajms".

To je primoralo Trampa i još samouvjerenijeg Hegseta da se više oslone na bazu pod britanskom komandom na ostrvu Dijego Garsija kao svoje logističko čvorište za snabdijevanje, koje je udaljeno oko 2.700 milja od Bahreina. Kako je moguće da je baza u Bahreinu prvog dana rata bila tako slabo zaštićena od iranskih raketa? Ako to nije dovoljno ozbiljan razlog da Hegseta izvedu pred Kongres, onda zaista ne znam šta jeste.

Ili ste možda propustili ovu priču u jednom časopisu, koji se osvrnuo na izvještaj Si-En-Ena da je iranska raketa početkom marta uništila radar vrijedan 500 miliona dolara, ključan za rad naprednog protivraketnog sistema THAAD, u vazduhoplovnoj bazi Muvafak Salti u Jordanu. U časopisu se navodi da je napad predstavljao "potencijalno prekretnicu" u "strateškom nadmetanju" Irana sa Sjedinjenim Državama i Izraelom.

Visoki jordanski zvaničnik rekao je da je ostao zatečen kada je saznao da su Iranci nekako uspjeli da raketu tokom leta usmjere prema radaru THAAD-a, tako što su joj promijenili putanju i izveli napad sa boka, izbjegavši otkrivanje i presretanje. I to bez obzira na najnapredniji protivraketni sistem kojim raspolaže američka vojska!

U martu, dva drona kamikaze pogodila su kompleks Ambasade SAD u Rijadu, u Saudijskoj Arabiji, oko 1.30 ujutro. Prvi dron je direktno udario u sprat na kojem se nalazila stanica CIA u ambasadi u Rijadu; drugi je uletio pravo kroz otvor koji je napravio prvi, izazvavši snažnu eksploziju i požar koji je bijesnio satima. Kasniji izvještaji sugerisali su da je ovom iranskom napadu možda pomogla ruska satelitska obavještajna podrška koju je obezbijedio Vladimir Putin. Tramp, čini se, povodom toga nije preduzeo ništa.

Generacijama su se, kako je primijetio Arkilja, ratovi "dobijali masom i energijom". Ratovanje se zasnivalo na jednostavnom fizičkom zakonu: što dalje ispalite projektil, to će on biti manje precizan. Zato je veću udaljenost trebalo savladati "masom i energijom". Danas više nije tako. "Sada se ratovi dobijaju informacijama", rekao je Arkilja.

A informacijama sada mogu da raspolažu i oni mali. Dovoljno je pogledati kako je Hezbolah nanio ozbiljnu štetu izraelskim zajednicama i izraelskoj vojsci, koja raspolaže ogromnim američkim vojnim sistemima; koliko je Ukrajina nanijela gubitaka velikoj i moćnoj Rusiji; i kako Iran uspijeva da Sjedinjene Države i Izrael drži u pat-poziciji.

Ovo novo oružje dodatno naglašava još jednu prednost koju mali imaju u odnosu na velike: oni ne moraju da pobijede. Dovoljno je da izbjegnu poraz. Mi moramo da pobijedimo, završimo rat, vratimo se kući i više se nikad ne osvrnemo. Srećno s tim sad.

Prije nego što se Iranci i Hezbolah previše osokole, trebalo bi da se sjete drugog dijela moje jednačine: dok mali sada mogu da djeluju kao veliki, veliki sada mogu da djeluju kao mali. Prvog dana rata izraelski vazdušni napadi preciznim oružjem, uz pomoć američkih obavještajnih podataka, ubili su više od 40 visokih iranskih zvaničnika okupljenih na sastanku najvišeg rukovodstva, u jednom kompleksu u Teheranu. Drugim riječima, zahvaljujući preciznim informacijama, Izrael je jednim udarom praktično eliminisao veliki dio iranske bezbjednosne elite.

Ono što je danas zaista alarmantno jeste koliko je malima lako da djeluju kao veliki – a pod "malima" ne mislim samo na veličinu, već i na godine. Tinejdžer sa laptopom, Starlink vezom i AI modelom sada može da poremeti gradski sistem za vodosnabdijevanje ili elektroenergetsku mrežu tako što pronađe i iskoristi ranjivosti u zastarjelom softveru.

Zato se nemojte iznenaditi ako uskoro jednog dana čujete svog gradonačelnika kako zvuči poput Trampa: "Vrati mi vodu, ti nenormalni…"

Članak je objavio "Njujork tajms"

c.2026 The New York Times Company

Prevod: Darinka Jovanović