Потрошач сипа гориво на бензинској пумпи у Масачусетсу

Потрошач сипа гориво на бензинској пумпи у Масачусетсу

NYT-SIMON SIMARD VIA NYT

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

SLUŠAJ VIJESTI

The New York Times: Zašto cijene goriva tako brzo skoče, a tako sporo padaju?

Prema podacima, potrošači u takvim okolnostim prelaze na jeftinije vrste goriva i sipaju manje količine. Možda imaju utisak da troše manje, iako moraju češće da dolaze

Piše Lidija Depils za "Njujork tajms"

Jedan od razloga tako sporom padu cijena je Aleks Vederal. On je vlasnik benzinskih pumpi Šerbornu, u Masačusetsu, gradiću 45 minuta udaljenom od Bostona. On puni rezervoare otprilike svaka četiri sata, a cijena, koju mu njegov veleprodajni dobavljač benzina naplaćuje, porasla je na 3,347 dolara po galonu prošle sedmice, sa 2,398 dolara 25. februara, što je povećanje od 39,6%. Njegova posljednja isporuka cisternom koštala je 39.488 dolara.

"Samo pomislite o uticaju toga na protok novca jednog čovjeka; to je brutalno", rekao je Vederal, koji je čuo o maloprodajnoj cijeni i učio u ranijoj karijeri u lancu supermarketa Vegmans. Podigao je cijenu običnog benzina na 3,879 dolara sa 2,899 dolara, što je povećanje od 33,8%. Naplatio bi i više, ali se plašio da će izgubiti mušterije ako njegovi konkurenti ne učine isto. Manji broj posjeta takođe znači manju prodaju u njegovoj prodavnici i restoranu.

"Zbor pritiska, čini nam se da cijene nikad više ne mogu skočiti toliko da zaštite marže", kazao je Vederal, napominjući da dodatne naknade za plaćanje kreditnim karticama, koje dolaze sa višim cijenama, takođe umanjuju njegov profit. "Zato mi, po prirodi stvari, sporo snižavamo cijene."

Kako su cijene goriva posljednjih nedjelja porasle na najviši iznos od 2022. godine, ljudi poput Vederala su ključni faktor između cijene po barelu i onoga što će potrošači platiti pri sipanju goriva. A vlasnici benzinskih pumpi ne vole skokove cijena ništa manje nego potrošači.

Razlog ovome je, jednim dijelom, odvajkada prisutna bihevioralna ekonomija. Preduzećima nisko pozicioniranim u lancu snabdijevanja robom teško pada variranje cijena, jer potrošači počinju naglo da plaćaju više. Dobra vijest za benzinske pumpe je ta što vozači svoja očekivanja o tome koliko bi gorivo trebalo da košta zasnivaju na prošlonedjeljnim cijenama.

"Tako da, ako cijene padnu za 20 centi, a pumpe snize cijenu za 5 ili 10 centi, potrošači kažu da to dobro zvuči, u poređenju sa onim kako ja mislim da bi trebalo da bude", rekao je Metju Luis, profesor ekonomije na Univerzitetu u Klemsonu, čija su specijalizacija maloprodajna tržišta goriva.

Međutim, nema garancije da će prodavci goriva nadoknaditi marže koje su izgubili tokom rasta cijena tako što će zadržati nešto više cijene, dok veleprodajne cijene ponovo padaju. Pored toga, pojavio se i novi problem: benzinske pumpe najveći dio zarade ostvaruju od stvari koje nisu gorivo.

Promjena je počela početkom dvijehiljaditih. Naftni prerađivači poput Ekson Mobil, Ševron i Šel su nekada posjedovali benzinske pumpe kao maloprodajnu distributivnu mrežu za svoje proizvode. S ciljem da se fokusiraju više na ključne operacije, naftne kompanije prodale su većinu svojih benzinskih pumpi nezavisnim subjektima. Danas, ako neka pumpa nosi naziv naftne kompanije, onda je ona vjerovatno obavezana ugovorom da kupuje gorivo od te kompanije.

Međutim, mnogo nezavisnih kompanija su od tada razvile svoje brendove. Regionalni portfolio megakompanija, imaju vjerne kupce u svojim oblastima. Druge su uključene u međunarodne konglomerate poput EG Grup, koji posjeduje oko 1.800 prodavnica.

Dodavanje obimnih menija i šireg izbora robe najvjerovatnije je omogućilo ovim lancima da cijene goriva zadrže nešto nižim. Prema podacima Nacionalnog udruženja prodavnica, gorivo čini 65% prodaje u ovoj industriji, ali samo oko 39% profita. Iz tog razloga, vlasnici benzinskih pumpi često nerado podižu cijene iznad 4 dolara, što predstavlja psihološku granicu za vozače.

"Zbog te tako specifične cijene od 4 eura, ljudi prosto odustaju", kazao je Džef Lenard, portparol udruženja. "Bilo je mnogo lakše prodavati artikle u prodavnici kad je gorivo bilo manje od 3 dolara po galonu."

Džejms Linton je predsjednik kompanije Folk Oil, koja je počela kao benzinska stanica 1921. godine, a sada posjeduje 35 benzinskih pumpi širom južnog Mičigena. Sve su povezane sa prodavnicama PS Fud Mart, koje imaju aplikaciju za nagrade i ponudu franšiznih restorana.

"Da sam morao da se oslonim isključivo na gorivo kao izvor profita, ne bih opstao u biznisu", kazao je Linton. "Ja hoću da kupac uđe u prodavnicu i činimo sve što je do nas da ih na to podstaknemo."

Prodaja benzina u kompanijama nije značajno opala otkako je počeo rat u Iranu, ali je prodaja u prodavnicama uz pumpe pretrpjela pad. Ljudi imaju ograničen iznos novca za trošenje.

Prema podacima, potrošači se sa višim cijenama goriva nose tako što prelaze na jeftinije vrste goriva i sipaju manje količine. Možda imaju utisak da troše manje, iako moraju češće da dolaze na pumpu.

Алекс Ведерол, на бензинској пумпи и у продавници у Шерборну, Масачусетс, 17. априла 2026. године. Ведерол је рекао да би наплаћивао више, али да страхује да би то довело до мањег обима посла ако његови конкуренти не учине исто.

Алекс Ведерол, на бензинској пумпи и у продавници у Шерборну, Масачусетс, 17. априла 2026. године. Ведерол је рекао да би наплаћивао више, али да страхује да би то довело до мањег обима посла ако његови конкуренти не учине исто.

NYT-SIMON SIMARD VIA NYT

Naravno, kada jedna kompanija ima veliki broj objekata na ograničenom području, to može vozačima ostaviti manje izbora, a u naftnoj i gasnoj industriji kartelsko ponašanje je odavno ustaljena praksa. Kako se maloprodajni sektor benzina sve više koncentriše, Federalna trgovinska komisija razmatra spajanja kako bi spriječila da neka kompanija stekne dovoljno moći na tržištu da samostalno podiže cijene.

Za manje operatere, određivanje cijena je više stvar procjene nego precizne nauke. Recimo, Čak Niče, koji već 33 godine posjeduje benzinsku pumpu sa 14 točionih mjesta, otprilike sat vremena sjeverno od Njujorka. Njegova metoda je jednostavna, doda svoj dio na veleprodajnu cijenu, vodeći računa da ne bude znatno skuplji od konkurencije. A ako može, sasvim će izbjeći da mijenja cijene.

"Ne volim da zbunjujem mušterije, pa da ih svaki put kad dođu dočeka drugačija cijena", rekao je Niče. Takođe nema digitalne table koje bi olakšale promjenu cijena.

"I to je nezgodno, jer su te male cijene na pumpama magnetne", dodao je. "Morate skinuti taj mali broj s magnetne table i staviti novi."

Članak je objavio "Njujork tajms".

c.2026 The New York Times Company

Prevod: Darinka Jovanović

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

Komentari ()

IZBOR UREDNIKA