Bobić Mojsilović: Svaki čovjek zaslužuje jednu dobru rečenicu

Energično, iskreno, sugestivno, emotivno, promišljeno, riječi su kojima se može opisati gostovanje književnice Mirjane Bobić Mojsilović na 20. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja. O njenom stvaralaštu, onome što je pokreće, feminističkim i drugim globalnim temama, razgovarala je sa novinarkom Jelenom Božović, koja je predstavljanje započela recitujući pjesmu Bobić Mojsilović. Autorka je u jednom trenutku ustala i "preuzela" pjesmu, govoreći je do kraja. Uslijedio je aplauz publike, koja je sa jednakim odobravanjem ispratila cijelo druženje.

I na početku, kao i na kraju, ljubav je bila prisutna, iako su je, kako je navela Bobić Mojsilović protjerali sa javne scene, i zamijenili je drugim vrijednostima materijalističke civilizacije.

– Zamijenjena je seksom, uspjehom, statusom i novcem. Ali, da vam kažem ovo što mi je rekao genijalni Duško Radović: "Ljudi koji su voljeli imaju uspomene. Oni koji nisu voljeli – nemaju čega da se sećaju", rekla je Bobić Mojsilović.

To isto vrijedi i za poeziju, umjetnost uopšte, ocjenjuje književnica, novinarka i slikarka, poručujući - "živjela umjetnost, jer samo umjetnošću možemo da se borimo i pobijedimo u ovoj civilizacijskoj borbi svjetlosti i mraka, dobra i zla".

– Imam dobru vijest – mi pobjeđujemo, ljubav pobjeđuje – naglasila je književnica, dodajući da smo svi ranjeni, da smo svi žrtve globalne korporativističke civilizacije koja nam je uvalila elektroniku, brzinu i mnogo privida da smo voljeni, da smo bitni i da postojimo, dok nam s druge strane svim raspoloživim sredstvima neprestano šalje poruke o našoj vlastitoj nedovoljnosti. Odnosno, da nikada nećemo biti dovoljno mladi i lijepi, dovoljno uspješni i dovoljno glavni, što dovodi do epidemije usamljenosti – rekla je Bobić Mojsilović.

I ovaj put, kao i mnogo puta dosad, književnica je istakla važnost čitanja i obrazovanja - "čovjek koji čita nikada ne može biti nula". Ističe i činjenicu da žene posljednjih šest decenija prednjače u ovim oblastima, o čemu svjedoči izdavaštvo, kupovina knjiga, članstvo u bibliotekama, posjeta pozorištima, ali i veliki broj književnica. Zato, kaže, smatra nedopustivim omalovažavanje ženskog dijela publike, kao i rada književnica.

– Problem je u mačističkim kulturama kakva je naša, što je ta pojava autorki momentalno šutnuta u pozadinu, odnosno, što je dobila pežorativnu konotaciju koja se zove "žensko pismo". Molim vas, literatura ne može da se dijeli po hormonima, na estrogenu koja je onako đene, đene, i testosteronu koja je i bukvalno i simbolički "do jaja". Postoje samo dobre i loše knjige. Knjige koje ne možete da ispustite iz ruke i one koje ostavljate poslije desete stranice – istakla je Bobić Mojsilović.

Književnost smatra genijalnom umjetnošću, jer, "literatura ispravlja sve nepravde stvarnosti, sve što možda niste imali u stvarnosti vi možete imati u vašoj priči. A to se isto događa i kada čitate".

Na kraju, govoreći o kreativnosti, o stvaralaštvu uopšte, pokazala je i koliko voli ljude i to što radi, jer je poručila, isto što i Kiza, lik iz njenog romana "Sazvežđe svitaca" - "E, bre, svaki čovjek na ovom bijelom svijetu zaslužuje jednu dobru rečenicu".