Iz života Crne Gore i Crnogoraca (3): Pobratimstvo ili usvojeno bratstvo

Poznato je kakva je bila strogost odredbi za kažnjavanje u prvim vjekovima hrišćanstva. U mjeri u kojoj se hrišćanstvo širilo, ta strogost je ublažavana i kanoni iz prvih vjekova su zastarijevali. I u samoj Istočnoj crkvi koja se ponosi nepromjenjivošću svojih običaja, pravila drevnog kažnjavanja se primjenjuju samo u manastirima. Crna Gora je danas jedina zemlja na svijetu u kojoj ove odredbe važe za cio narod.

U tom pogledu crnogorsko sveštenstvo još u potpunosti slijedi propise svetog Vasilija. Onaj ko počini krađu isključuje se iz pričešća deset godina, preljubnik sedam godina, krivokletnik jedanaest godina, brakolomnik petnaest godina, ubica dvadeset godina, a otpadnik od hrišćanske vjere čitav život. Neki od ovih propisa nijesu gotovo nikada imali priliku da budu primijenjeni; ali, još i sada, veoma je mali broj Crnogoraca koji nemaju na savjesti ubistvo i tu crkveni zakon nema istu toleranciju kao građanski; on ne dopušta, kao Zakonik Danila I, opravdanost ubistva počinjenog u prvom naletu srdžbe, nakon neke teže uvrede. Iz toga proističe da se velika većina ovih ratnika koji se u svakom trenutku izlažu smrti radi Hristove vjere nikad u potpunosti ne izmiruju sa Crkvom u pogledu primanja pričešća, sem u njihovom posljednjem času, kad im rana zadobijena u borbi dopušta da prime pomoć od sveštenika.

Da bismo upotpunili sliku običaja slovenskog naroda Crne Gore, ostaje nam da kažemo nešto o jednom običaju koji potiče još iz herojskih vjekova i koji je zajednički svim hrišćanskim narodima Istoka, Grcima koliko i Slovenima: želimo da govorimo o pobratimstvu ili usvojenom bratstvu. To je svečana i religiozna potvrda prijateljstva koja ga uzdiže na nivo porodičnog srodstva. Kad dva prijatelja požele da postanu pobratimi, odlaze na grobove svojih očeva i klečeći pred sveštenikom koji blagosilja ovu vezu kao vjenčanje, stavljaju jedan drugome na glavu vijenac svježeg cvijeća. Zatim se bratski poljube i od tada su vezani na život i smrt! Orest i Pilad su klasični tipovi pobratima. Oni koji su se obavezali na ovu vezu od tada moraju da se pomažu u svako doba, svuda i svim sredstvima. U svetom ratu dva pobratima koje su Turci napali ne razdvajaju se - ili se vraćaju ili ginu zajedno.

Iz života Crne Gore i Crnogoraca (2): Božije primirje prekida mržnje i osvete

Veza pobratimstva se ne uspostavlja samo između muškaraca već se može uspostaviti i između dvije djevojke ili pak mladića i djevojke, To je način odbrane slabosti žene; nakon smrti roditelja ona tako stiče zaštitnika koji će uvijek znati da učini da je poštuju i često se može vidjeti djevojka koja ide na dug put u pratnji mladića, svog pobratima. Dužnosti koje je čovjek prihvativši ovo zvanje preuzeo na sebe su svete i srpske narodne pjesme navode jedan strašan primjer koji pokazuje kako sâm Bog uzima na sebe da kazni one koji prekrše zakletvu o pobratimstvu.

Jedna djevojka je pošla na put pod zaštitom svoga pobratima. No, putem, zaboravljajući na svoju zakletvu, ovaj joj govori o ljubavi, pokušava da je zavede. Tada se nebo, do tada vedro, odjednom naoblači, grom udari krivokletnika i on pade mrtav pred svojom saputnicom. "Tako su", kaže narodni pjesnik "kažnjeni svi oni koji ne poštuju svete dužnosti preuzete pobratimstvom."

Pobratimstvo se sklapa samo između lica iste dobi, ali mladić se sličnom zakletvom može vezati sa starijom osobom. On tada uz blagoslov sveštenika ne stiče brata već poočima ili pomajku.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)