Iz života Crne Gore i Crnogoraca (8): Otac djecu mogao lišiti nasljedstva

Na smrt se osuđuje za: izdaju države, uvredu ličnosti i dostojanstva knjaza, odbijanje vojne obaveze, pobunu protiv zakonite vlasti, ubistvo čak i u slučajevima krvne osvete, krađu u dvostrukom povratu, prisvajanje crkvenih predmeta ili državne municije, izazivanje požara, čedomorstvo.

Otmica udate žene ili djevojke kažnjava se protjerivanjem i zapljenom imanja.

Kazna globljenjem i zatvorom, ili samo globa izriče se u slučajevima zavođenja ili preljube, nehotičnog ubistva, uboda i povrede, teških uvreda, nesavjesnog obavljanja službe ili pokušaja podmićivanja sudija, odbijanja poslušnosti roditeljima, zelenašenja.

Obična krađa kažnjava se batinanjem.

Građanske odredbe su malobrojne u crnogorskom zakoniku i sve se odnose na brak i nasljedstvo. Svaka djevojka može da se uda bez saglasnosti roditelja. Razvod je zabranjen, ali rastava od stola i postelje je prihvaćena u slučaju bračne preljube ili uz uzajamnu saglasnost. Otac testamentom slobodno raspolaže svojom imovinom. On može svoju djecu u potpunosti lišiti nasljedstva, kao što može jednom sinu ostaviti veći dio nego drugom. Ako umre bez testamenta, nasljedstvo se dijeli podjednako na svu djecu. Sinovi se ne mogu odijeliti od porodice za očevog života, sem uz njegovu saglasnost.

Iz života Crne Gore i Crnogoraca (7): Zatvor bez rešetaka i vrata

Crnogorske sudije ne zasjedaju utvrđenim danima, niti na određenim mjestima. Kad se na nekom mjestu u njihovoj nahiji održava neki vašar ili pazar i kad se tamo okupi mnoštvo svijeta iz okolnih sela, sudije tamo odlaze da otvore zasjedanje suda.

Način sudskog postupka je među najjednostavnijim i podsjeća na suđenja pod hrastom u Vensenu. Stranke, uz prisustvo svjedoka dolaze pred sud koji se održava na otvorenom, okružen narodom. Tužilac i branilac uzimaju riječ po redu, i nijednom od njih nije dopušteno da prekida drugog ni pod kakvim izgovorom. Zatim se saslušavaju svjedoci, onda se oni povlače kao i parničari; predsjednik sažima raspravu i postavlja pitanja, zatim sud odlučuje. Ponovo se pozivaju stranke; presuda se izriče u njihovom prisustvu i upisuje u zapisnik ad hoc.

Profesionalnih advokata nema. "Ako se desi, što je rijetko, da jedan od parničara ne zna sam da se brani", kaže g. Delari koji je kao sekretar knjaza Danila bio u mogućnosti da upozna Crnogorce bolje od bilo kojeg drugog putnika,,,neko od prisutnih se dobrovoljno prijavljuje da ga zastupa. Iskaze u svakom sporu prisutni dopunjuju svojim vlastitim podacima; bodre, podržavaju svog prijatelja, utjeruju u laž protivnika i prijete mu. U jeku tih bučnih rasprava, koje sudija pronicljivo promatra, obično istupa neki glavar ili stariji čovjek i kaže: 'Ja poznajem ovaj spor bolje od svih ovih ljudi, ako griješim neka mi odgovore.' Tada zvanični izvjestilac počinje sa iznošenjem činjenica koje se posredno odnose na spor, ali koje svi znaju; zatim zastaje i traži izjašnjavanje slušalaca: 'Je li istina?' – 'Da, istina je.' Onda govornik ulazi u srž pitanja. Vješto ide dalje sa svojim tvrdnjama, zastane svaki put da dobije nove potvrde o njihovoj istinitosti. Ponekad je prekinut izlivom negodovanja; tada se okreće prema sudiji i moli ga da zaštiti ljubav koju on gaji prema istini. Pošto Crnogorci veoma cijene pravičnog i rječitog čovjeka, rijetko je da se govornik upusti da govori bez činjenica ili sa mogućim pretpostavkama. On tako pridobija prisutne i sudija zahtijeva da ućute oni koji mu porivurječe.".

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)