Jovan Ristić kao namjesnik (4): Držao se principa "umjerenog koračanja"

Uz proglašeno vanredno stanje i rad prijekih sudova, pacifikovanje unutrašnjeg stanja podrazumijevalo je pragmatičnu politiku namjesnika. Situacija nakon Topčiderske katastrofe bila je takva da su u javnosti omladinci ulazili u najuži krug osumnjičenih za kneževo ubistvo. Njihovu krivicu je bilo teško dokazati, iako je bilo materijala da se nađu pred sudom. Opoziciono držanje, pisanja u ''Zastavi'', spisak nove vlade glavnog zavjerenika Pavla Radovanovića na kome su se nalazili pojedini liberali, doprinijeli su tome da ih javnost svrsta u prvi red osumnjičenih. U javnosti su licitirana imena Vladimira Jovanovića, Svetozara Miletića, Stojana Boškovića, Milana Kujundžića Aberdara, Grigorija Gige Geršića, Milovana Jankovića, Ljubomira Kaljevića kao učesnika u zavjeri. Namjesnici su bili svjesni da snaga okupljenih oko Ujedinjene omladine srpske nije zanemarljiva i nastojali su da ih privuku na svoju stranu. Unutrašnja stabilnost diktirala je njihovu namjeru da prvenstveno srbijanske liberale oko ''Omladine'' izvuku iz aktivnog opozicionog držanja. Za Ristića je jedan od načina bio da im ponudi zaštitu pred zakonom. On je preko Matije Bana, šefa Presbiroa, nastojao da preduprijedi svaku hajku u pravcu optužbi protiv pomenutih liberala. U javnosti je naglašavao da treba praviti razliku između atentatora i onih koji su predstavljali opoziciju režimu kneza Mihaila. Ristić je u pojedinim slučajevima svojom rukom prepravljao protokole sa suđenja. Postoje indicije da je i Blaznavac nakon kneževog ubistva sakrio i uništio izvjesnu dokumentaciju. Time su liberali u potpunosti zavisili od volje namjesnika. Kaljević je početkom jula 1868. bio uvjeren da je Blaznavac prihvatio liberalni program, zarad podrške liberala njegovom i izboru drugih namjesnika.

Jovan Ristić kao namjesnik (3): Okarakterisan kao čovjek blizak Petrogradu

Jovan Ristić je nakon izbora za namjesnika, po pitanju unutrašnje politike, namjeravao da nastavi tamo gdje je stao novembra 1867. godine. Smatrao je da su reforme neophodne, ali u tom smislu nije namjeravao da izađe izvan granica principa "umjerenog koračanja". To se može vidjeti i na osnovu proklamacije koju je Namjesništvo obnarodovalo nakon stupanja na dužnost. Naglašena je njihova težnja da nastave putem kojim je i knez Mihailo krenuo u reforme, te da će njih obaviti "svestrano, no smotreno". I Milivoje Blaznavac je javno istakao potrebu da vlada krene slobodoumnim putem. Nova vlada koja je sastavljena trebalo je tome da govori u prilog. Kao pokazatelj dobre volje prema liberalima, ubrzo je penzionisan Nikola Hristić, te je novi kabinet sastavljen uglavnom od umjerenijih liberalnih elemenata. Stevča Mihailović je, uz Radivoja Milojkovića i Đorđa Cenića, postavljen za tutora maloljetnom knezu Milanu. Postavljanje Dimitrija Matića, 24. septembra 1868. godine, na mjesto ministra inostranih djela, posebno se dopalo liberalima. Namjesnici nijesu dozvoljavali da jedan element preovlada, što pokazuje naimenovanje umjerenog konzervativca Đorđa Cenića na mjesto predsjednika vlade. Namjesništvo je nastojalo da sebe pozicionira "iznad sviju stranka, da bi sve mogle podjednako k njemu prići". "Sadašnja vlada želi spajati, a ne rastavljati", zaključio je Matija Ban, šef Presbiroa.

Proklamovane reforme i obećana zaštita dovele su do toga da mnogi predstavnici liberalne inteligencije stanu uz Namjesništvo.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)