Knez Mihailo i duh evropske Srbije (3): Teško popravljanje stanja u školstvu

Zadatak Đorđa Natoševića bio je da obiđe škole u Srbiji i napiše izvještaj o njihovom stanju, sa predlogom reformisanja. Natoševiću su odmah probleme pravili sami sekretari u Ministarstvu, pretpostavljajući da će za sve negativne stvari biti okrivljeni lično. Dugogodišnji načelnik u Ministarstvu prosvjete, Ljubomir Nenadović, pravio je razne smicalice. "Što Natošević predloži, to Nenad[ović] kontrira i hoće da pokvari... Sekretari prave intrige, govore da Natošević protiv njih buši, da ih ogovara itd. Kad je Natošević donio mašinu za računanje, Milić[ević] se smijao, govoreći: Što će to?", pisao je Nikola Krstić. Stanje se teško popravljalo, školske zgrade su bile male i neuslovne, djeca su "u dronjcima i pocijepanim košuljama, puna vašaka i šugava", učitelji nijesu znali osnovna pedagoška načela pa je dominiralo učenje napamet.

Prof. dr Danko Leovac

privatna arhiva

Knez je reformisao i dotadašnje Društvo srbske slovesnosti, uspostavljanjem Srbskog učenog društva, 10. avgusta 1864. godine. Ustrojstvom su definisani uređenje i zadaci novog društva, a članovi su raspoređeni u četiri odsijeka: 1. nauka moralnih, jezikoslovnih i literarnih; 2. nauka prirodoslovnih i matematičnih; 3. nauka istorijskih i državnih; 4. vještina. Za prvog predsjednika novog Društva knez je imenovao Jovana Gavrilovića, dok je za sekretara izabran Janko Šafarik. Knez je potom u obliku uredbe izdao i Ustav (Statut) i Ustrojenije (Poslovnik) Društva Srbske slovesnosti. Zadaci Društva su jasno definisani: "rasprostranjavanje nauka na srpskom jeziku i obrazovanje i usavršavanje jezika."

Knez Mihailo i duh evropske Srbije (2): Mnogo cijenio školu i prosvjetu

Jedna od najznačajnijih kulturnih institucija koju je knez Mihailo ostavio iza sebe bilo je Narodno pozorište u Beogradu. Ozbiljne ideje o podizanju ove ustanove postojale su još od 1851. godine, kada je osnovan i Pozorišni odbor, a tadašnji vladar, knez Aleksandar Karađorđević, poklonio zemljište na Zelenom vencu za izgradnju. Radovi na kopanju temelja počeli su u septembru 1852. godine, ali se ubrzo odustalo zbog podvodnog terena i nedostatka novca. Do nove ideje dolazi 1867. godine. Povod je bio dolazak Karla Remaja i pokušaj da sa svojom njemačkom trupom osnuje stalno pozorište u Beogradu. To je dovelo do negodovanja javnog mnjenja, te je Pozorišni odbor u cilju smirivanja strasti pozvao na gostovanje novosadsko Srpsko narodno pozorište i njegovog upravnika Jovana Đorđevića. Niz predstava koje su održali privukao je pažnju i samog kneza Mihaila. Nakon predstava "Gospođa i husari" Aleksandra Fredra i "Šarana" J. J. Zmaja, održanih 16. novembra 1867. godine, knez je bio vrlo zadovoljan. "Bješe hladno, vlažno, neprijatno novembarsko veče… Svijet vrvi u dvoranu kod `Engleske kraljice` da vidi kneza… Kako ste zadovoljni sa ovim lokalom? – zapita knez uz put upravitelja pozorišnog. – Malo je prostraniji od onoga `Kod krune`, ali još nije sasvim udesan, odgovori upravitelj. – Sazidaćemo mi vama teatar za sebe, pa ćete biti sasvim zadovoljni, reče knez."

Knez je već u februaru 1868. godine poslao Ministarstvu građevina kompletnu staru dokumentaciju o izgradnji Pozorišta na Zelenom vencu, sa zahtjevom da se preispitaju planovi i mogućnost gradnje. Ministarstvo je odbacilo staru lokaciju, a knez je u martu donio rešenje da se zgrada Narodnog pozorišta podigne na državnom placu kod nekadašnje Stambol kapije. Tom prilikom je poklonio 5.000 dukata za izgradnju.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)