Problemi Jovanke Broz u braku sa Titom (1): Sebe smatrala osobom ''odmah iza Tita''

Iako nijesu nikada bili formalno razvedeni, brak između Jovanke Broz i njenog supruga, doživotnog predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, prestao je da funkcioniše u drugoj polovini sedamdesetih godina prošlog vijeka. Zbog čega je došlo do prekida njihovog zajedništva, kome se divila najšira javnost, ali i mnogi vladarski krugovi – najpouzdanije nam objašnjava knjiga poznate srpske istoričarke dr Ivane Pantelić ''Uspon i pad 'prve drugarice' Jugoslavije'', koju smo već koristili na ovom mjestu. U tu svrhu, iz nje ćemo ovog puta, prenijeti djelove poglavlja ''Javnost i problemi u braku'' i poglavlja ''Vesti o 'suvladarstvu' ''. Činimo to uz odobrenje autorke i gospodina Borisava Čelikovića, urednika ''Službenog glasnika'', izdavača knjige, tačnije njenog drugog izdanja, koje ovdje koristimo, a objavljenog 2019. godine.

Dr Ivana Pantelić (Beograd, 1977) zaposlena je kao viša naučna saradnica u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Doktorsku disertaciju ''Jovanka Broz i srpska javnost od 1952. do 2013. godine'', odbranila je na Odjeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, gdje je završila i osnovne studije. Magistrirala je na Interdisciplinarnoj katedri socio-kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bavi se proučavanjem istorije roda, a posebno procesima emancipacije žena tokom 20. vijeka. Pored ove, objavila je i monografiju ''Partizanke kao građanke – društvena emancipacija partizanki u Srbiji 1945-1953.'' Kao koautorka sa Danilom Šarencem objavila je monografiju ''Dve polovine sećanja: partizanski dnevnici kao izvor za istoriju Drugog svetskog rata''. Bila je urednica i koatorka, sa Ljubinkom Škodrić i Jelenom Milinković, knjige ''Dvadeset žena koje su obeležile 20. vek u Srbiji''.

                                                             ***

Prvi jasniji znaci da Jovanka Broz sebe smatra mnogo važnijom osobom od "obične" Titove supruge izbili su na vidjelo na velikoj Titovoj turneji ''Put mira'' po zemljama zapadne Afrike i Magreba, u prvoj polovini 1961. godine. Iako Jovanka na toj turneji nije imala status člana državne delegacije, ona se upravo tako ponašala, kao osoba koja je i u političko-državnom smislu broj dva, odmah iza Josipa Broza Tita, što je punopravne članove državne delegacije, poput Lazara Koliševskog i Veljka Mićunovića, strahovito iritiralo (i zbog čega su se oni tada čak i otvoreno sukobili s Titom). Takvo ponašanje Jovanke Broz još je više dolazilo do izražaja u vrijeme priprema Prve konferencije pokreta nesvrstanih zemalja 1961, nastavljalo se, u sve jačim amplitudama, idućih godina, da bi "početkom 1974. godine prilikom posjete Indiji, Bangladešu i Siriji", kako piše u dokumentu Službe Predsjedništva SFRJ – Jovanka, "u prisustvu Predsjednika Republike, tražila ne samo smjenjivanje ljekara, nego je i rešavala pitanje smještaja, ishrane, poklona, pa čak određivala ko će ići u prethodnicu i slično".

U razgovoru sa članovima Komisije, Mirko Milutinović, izjavio je da je "Jovanka Broz za vrijeme Desetog kongresa SKJ bila jako neraspoložena. Ne zna razloge, ali ističe da je Tito za vrijeme jedne pauze, u prisustvu Jovanke Broz i još nekih drugova, rekao da 'Jovanka obavlja korisne poslove, pomažući mi u obavljanju mojih dužnosti', ali da on nije Mao Cedung ili Nikolaje Čaušesku koji su svoje supruge stavljali u Centralni komitet."

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)