Jovan Ristić kao namjesnik (7): Razmatranje budućeg ustavnog uređenja Srbije

U cilju da se razmotre osnovne ideje predstojeće ustavne reforme, sazvan je Svetonikoljski ustavotvorni odbor, koji je trajao od 18. do 31. decembra 1868. godine. Namjesnici i ministar unutrašnjih djela Radivoj Milojković imali su kontrolu nad izbornim procesom. U Odboru je bilo mjesta za pojedine liberale poput Stojana Boškovića, Ljubomira Kaljevića, Jovana Ilića, Jovana Boškovića, mitropolita Mihaila, Stojana Novakovića i Čedomilja Mijatovića kao i konzervativce poput Jovana Marinovića, Danila Stefanovića ili Filipa Hristića. Svetonikoljski ustavotvorni odbor okupio je predstavnike činovništva, intelektualne elite, ili "naučne klase", koja je trebalo da raspravlja o prirodi budućeg ustavnog uređenja Srbije. On je prevashodno trebalo da pruži odgovor na pitanje da li je Srbiji potreban novi ustav. Jedino je Jovan Ilić glasao protiv tog predloga. Najveća rasprava vođena je oko preraspodjele zakonodavne vlasti. Namjesnici su u besjedi istakli težnju o reformama u slobodoumnom duhu, ali bez "pretjeranosti", i sa zahtjevom o jakoj vladi, kojim bi se zadržao autoritet vlasti. Iako je zahtjev o narodnom predstavništvu koji bi činila dva doma prihvaćen gotovo jednoglasno, to pitanje izazvalo je najveću polemiku. Sa jedne strane, postavljeno je pitanje da li formirati poseban Gornji dom, ili da se na to mjesto prilagodi Državni savjet. Priroda Gornjeg doma izazvala je veliku polemiku između konzervativaca i liberala u Odboru. Namjesnici su, barem javno, nastojali da posreduju u cilju postizanja kompromisnog rješenja oko pitanja Gornjeg doma. Sam Ristić je u ime Namjesništva naveo razloge za dvodomni sistem. Skupština sa dva doma nije nužno bila protivna njegovim prethodnim načelima, što je uočljivo iz njegovog spisa "Reforme u Srbiji" iz 1860. godine. Treba imati u vidu da namjesnici prema članovima Odbora nijesu bili u potpunosti transparentni. Nema sumnje da je već tada postojao ustavni projekat, koji nije bio podnijet članovima Ustavotvornog odbora na razmatranje. Namjera regenata je bila da se kroz Svetonikoljski ustavotvorni odbor opipa puls naroda i intelektualne elite o ustavnoj reformi, te da u istom kasnije traži još jedan vid legitimiteta za sprovođenje planirane ustavne reforme, ali onakve kakve su namjesnici imali u planu. Ako su sedamnaest tačaka sa narodne skupštine od 2. jula 1868. godine predstavljale narodnu volju, Svetonikoljski odbor shvaćen kao saglasnost intelektualne i činovničke elite za donošenje novog najvišeg zakonodavnog akta. Takođe, nesuglasice koje su postojale na Odboru oko viđenja reforme između pojedinih konzervativaca i liberala, poslužile su namjesnicima kao izgovor da na sebe preuzmu dalje korake oko donošenja Ustava.

Jovan Ristić kao namjesnik (6): Htio da postane ličnost okupljanja

Smatra se da je Ristić posebno zazirao od učešća Jevrema Grujića u Ustavotvornom odboru, te da je to bio osnovni razlog što je isti postavljen za srpskog diplomatskog zastupnika u Carigradu. Već aprila mjeseca 1869. sa mjesta urednika "Jedinstva" smijenjen je Stojan Bošković. Takođe, Vladimir Jovanović, Milovan Janković, Ljubomir Kaljević, usljed policijskih pritisaka, nisu izabrani za poslanike predstojeće Narodne skupštine. Podrška liberala i dalje je bila neophodna, o čemu svjedoči misija Nićifora Dučića, koji je po nalogu Ristića, imao zadatak da poradi na izmirenju Miletićeve "Zastave" i Namjesništva. Iako se misija najviše ticala spoljnopolitičkih pitanja, Miletić je od Dučića tražio da mu Ristić pošalje projekat ustava da bi o tome mogao da napiše "dva prijateljska članka".

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)