Đilasovi članci – između vlasti i disidenstva (9): ''Revolucija'' povučena iz dalje distribucije

Krajem decembra 1953. i početkom januara 1954. godine Đilasovi članci su sve više zagrijevali unutarpartijsku atmosferu, kako na višim tako i na nižim nivoima, i povećavali pažnju u javnosti. Prijem članaka nailazio je na veliki stepen odobravanja, pogotovo u nižim i lokalnim partijskim organizacijama, ali su izazivali i protivrječne reakcije i oživljavali diskusije. O tome je izvještavala i štampa, pa tako, primjera radi, ''Borba'' na svojim stranicama 30. decembra donosi vijest o reakcijama lokalnog rukovodstva i članstva u Subotici na Đilasov članak "Subjektivne snage". Između ostalog, navodi se i izjava čelnika Gradskog komiteta Subotice o istinitosti Đilasovih stavova po kojima "partijske organizacije ne mogu da rade po starom i da bi zapale u ćorsokak ako ne bi nalazile nove sadržaje rada i da su partijska rukovodstva u praksi htjela ne htjela dolazila do mišljenja koje je iznio drug Đilas. Ali niko nije imao smjelosti to da iznese jer se bojao da će pogriješiti". U istom tekstu piše da se sa velikim interesovanjem očekuje naredni Đilasov prilog i da je zbog toga list rasprodat već u jutarnjim časovima. Istovremeno, u redakciju ''Borbe'' pristižu i brojna pisma podrške Đilasovim stavovima. U memoarima Đilas bilježi da mu je tih dana Veljko Vlahović, direktor ''Borbe'', iznio podatak od oko tridesetak hiljada pisama, a da ih je list od članka do članka primao u sve većem broju. […]

Đilasovi članci – između vlasti i disidenstva (8): Nikog ne goniti zbog ideja

Posljednji Đilasov članak objavljen u ''Borbi'' nosio je naslov "Revolucija", a iz štampe je izašao 7. januara 1954. Međutim, pošto je u međuvremenu donesena odluka o obračunu sa Đilasom, članak je brzo povučen iz dalje distribucije. Revolucija se u ovom tekstu sagledava kao već osvojena vrijednost, ali i kao pojava koja odgovara novim izazovima vremena. U suštini problema revolucije leži pitanje "kako da se ona dalje razvije, kako da ne bude prevarena, u stvarnosti koja nastaje, u životu koji izbija". Naime, revolucija iz vremena NOB-a i osvajanja vlasti nije više aktuelna pojava. Revolucija poprima novi oblik i preuzima novu ulogu, a to znači da "ono što se sada događa jeste, u stvari, revolucija u društvenim odnosima". Ukratko, Đilas nastoji da demokratske procese objasni kao novu vrstu revolucionarnih promjena, kao viši stepen razvoja socijalizma. Te tendencije se posebno odnose na pitanje uloge i jačanja partije, što po Đilasu uslovljava i samu sudbinu revolucije. Jačanje partije je u direktnoj suprotnosti sa daljim tokom revolucionarnog preobražaja, pa je zbog toga reforma SKJ nužna i neminovna. Moglo bi se reći da se u samom terminološkom poistovjećivanju ovih procesa sa nekom novom "revolucijom" odražava i radikalizam Đilasovih političkih pogleda na aktuelnu situaciju.

Др Александар В. Милетић

--

Odluka Tita i ostalog dijela rukovodstva o otvaranju slučaja Đilas već je bila donesena, a ulje na vatru, kako kaže Đilas, dolila je "Anatomija jednog morala", satirični tekst koji se tih dana pojavio u ''Novoj misli'', prvom broju u novoj 1954. godini i, kako će se uskoro ispostaviti, posljednjem u svom kratkom vijeku. Za razliku od članaka u ''Borbi'', čija se tematika odnosila na teorijsko kritičko sagledavanje društvenih i političkih devijacija, satirična kratka priča "Anatomija jednog morala" pisana je upečatljivim literarnim proznim stilom, pa je sam kritički efekat njene poruke bio snažniji i uvjerljiviji. Najprije, sam naslov teksta govorio je o dramatičnom srozavanju etike u redovima partijskog i državnog rukovodstva. Zbog oštrog rječnika, u rukovodstvu je odlučeno da se januarski broj ''Nove misli'' povuče iz štampe, a objavljivanje Đilasovih članaka u ''Borbi'' zabrani.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)