Specijalna policija Uprave grada Beograda i progon komunista 1941-1942. (10): Otpori osnivanju "škole za komuniste"
portal Dan

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

SLUŠAJ VIJESTI

Specijalna policija Uprave grada Beograda i progon komunista 1941-1942. (10): Otpori osnivanju "škole za komuniste"

Feljton smo priredili prema knjizi dr Aleksandra Stojanovića „Zavod za prinudno vaspitanje omladine 1942-1944”, koji je objavio Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda

Prvobitna zamisao bila je da se u okviru Banjičkog logora formira jedan zaseban dio u koji bi bili smještani ovakvi omladinci, ali je ona napuštena iz još uvijek nedovoljno rasvijetljenih razloga, najvjerovatnije tehničke i praktične prirode. Sledeći korak predstavljala je ideja policijskih rukovodilaca Ilije Paranosa i Aleksandra Joksića da se, usljed nemogućnosti uspostavljanja takve ustanove u Beogradu, neka vrsta radnog logora za omladinu stvori u unutrašnjosti, te da se tamo zatvorenici radno angažuju kako ne bi imali vremena za politički rad. Prema anonimnom autoru elaborata "O Zavodu za prinudno vaspitanje omladine", inicijativu o osnivanju ustanove sačinio je Bećarević u pisanoj predstavci, koju je potom predao Paranosu. Od šefa Antikomunističkog odsjeka Specijalne policije potekla je i ideja da ustanova ima prosvjetni, a ne policijski karakter, jer bi "to bilo popularnije i privlačnije". Paranos i Bećarević potom su organizovali sastanak sa ministrom prosvjete Veliborom Jonićem, koji se veoma pohvalno izrazio o ovoj inicijativi i odmah je podigao na međuministarski nivo.

Nakon što je inicijalna Bećarevićeva ideja zadobila punu podršku ministra prosvjete Jonića, na njegov predlog zatraženo je i mišljenje tj. odobrenje Ministarstva unutrašnjih poslova. Telefonski je o svemu obaviješten načelnik Joksić, koji je potom i obrazlagao ovu ideju na sjednici vlade, gdje je ona usvojena. Iako za to ne postoje čvrsti materijalni dokazi, a postojeći istorijski izvori ne omogućavaju preciznu rekonstrukciju hronologije dešavanja, djeluje da je Uredba o prinudnom vaspitanju omladine nastala upravo nakon te sjednice vlade, tj. kao posljedica odluka donijetih na njoj, uz odobrenje okupatora. Ona je objavljena u "Službenim novinama" 15. jula 1942. godine.

Sprovođenje dogovorene zamisli u praksu, međutim, išlo je znatno teže, zbog intervencija koje su njemačkim vlastima učinjene protiv ove inicijative. Kolaboracionističke strukture u okupiranoj Srbiji nijesu bile homogene ni u idejnom, ni u hijerarhijskom pogledu.[…] Tako je i inicijativa o osnivanju Zavoda za prinudno vaspitanje omladine "prikočena" tj. usporena, zbog protivljenja i denuncijacija koje su Njemcima uputili agent Specijalne policije Nikola Gubarev i pojedini krugovi iz pokreta Zbor, ukazujući da bi osnivanje takve ustanove bilo velika greška, a sam Zavod "komunistički univerzitet", prema navodima iz pomenutog elaborata, nazivan još i "školom za komuniste" i "drugom Mitrovicom". Tako je došlo do situacije da se po proglašenoj Uredbi o prinudnom vaspitanju omladine praktično ne postupa tokom cijelog ljeta 1942. godine, te da do osnivanja Zavoda i upućivanja prve grupe omladinaca na prevaspitavanje protekne više mjeseci neizvjesnosti.

Otklanjanje prepreka za osnivanje specijalne popravno-vaspitne ustanove razriješeno je na sastanku između Dimitrija Ljotića i Božidara Bećarevića, koji je inicirao sam predsjednik Zbora. On je obećao "uređivanje stvari" sa ministrom Jonićem i Njemcima, s tim da će se "urediti pitanje vaspitača tako, da i njegovi politički prijatelji uzmu učešće u tome"". Ljotić, siva eminencija kolaboracije i čovjek koji se na nedjeljnom nivou sastajao sa najznačajnijim predstavnicima njemačke okupacione uprave u Srbiji, bio je jedina ličnost koja je mogla da obeća i ispuni nešto takvo.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

Komentari ()

IZBOR UREDNIKA