Usložnjavanje političkih prilika u Bosni i Hercegovini (3): Klasno "razvrstavanje" u okeanu siromašnog seljaštva

Kada političko-propagandni rad nije davao očekivane rezultate, vlast je prelazila na primjenu represije. Iako odbijanje prelaska iz agrara u industriju nije podlijegalo ni prekršajnoj ni krivičnoj odgovornosti, niti je za to zakonom bila predviđena bilo kakva kazna, dešavalo se da službenici Ministarstva unutrašnjih poslova zloupotrebljavaju položaj i taj "prekršaj" tumače kao drugi, kažnjiv prestup. Aprila 1951. godine se u fokusu republičke partijske organizacije našao slučaj iz sreza Kotor Varoš, gdje su milicioneri protivljenje seljaka da napusti agrar okarakterisali kao prekršaj omalovažavanja i ometanja državnih organa u službi. Partijski dokument kaže da je bez ikakvog uporišta u zakonu seljak kažnjen sa dva mjeseca zatvora, a da je Povjereništvo ministarstva unutrašnjih poslova ovog sreza "okrivljenog", takođe mimo zakonske regulative, poslalo na izdržavanje kazne prije isteka roka za žalbu i donošenja prvostepenog rješenja. Viši republički organ, Povjereništvo unutrašnjih poslova u Banjaluci, je ispravilo grešku i kao neosnovano poništilo prvostepeno rješenje, a Partija je osudila ovakvo postupanje državnih službenika i ocijenila ga protivzakonitim i nepravilnim. Primjeri takvog ponašanja, međutim, nisu prolazili bez političkih posljedica, jer su revolucionarnu vlast u svijesti seljaka obilježavali pečatom ugnjetača.

doc.dr Draženko Đurović

arhiva

U referatu podnesenom na Četvrtom plenumu CK KP BiH Avdo Humo je podsjetio na izuzetno teško stanje bosanskohercegovačkog agrara, naglasivši da ga karakteriše sitan posjed i primitivna proizvodnja, ali to nije mnogo mijenjalo odnos KPJ prema seljaku i politici otkupa. Privatni sektor u poljoprivredi morao je "još za izvijesno vrijeme" stvoriti tržišne artikle za ishranu i poljoprivredne sirovine za industriju. Sam Humo je rekao da to uslovljavaju svakodnevno narastajuće potrebe u gradovima i industrijskim naseljima: "Mi od sela danas tražimo da našim radnim ljudima, kao i našoj industriji proizvede što više svojih proizvoda. To znači da mi moramo tempo razvitka poljoprivrede da ujednačimo sa tempom industrijskog razvitka." Uputio je oštru kritiku "špekulantskom elementu", koji proizvedene "viškove" nije bio voljan predati po propisanim otkupnim cijenama i optužio imućnije seljake za pokušaj "gomilanja bogatstva" i sabotiranje produktivnosti poljoprivredne proizvodnje: "Naročito posljednje godine, seoski špekulanti, od kojih je država oduzimala sav tržni višak, posebno u žitu, počeli su da unazađuju poljoprivredu na taj način što su manje zasijavali i zapuštajući svoja imanja oni su nastojali da pređu u kategoriju seljaka – srednjaka, prema kome je kurs obaveznog otkupa drugačiji nego prema bogatom seljaku."

Usložnjavanje političkih prilika u Bosni i Hercegovini (2): Neprijateljski rad brata biskupa Stepinca

Stavovi iz referata Avda Huma bili su ujedno i zvanična politika CK KP BiH, koji je početkom 1949. nižim partijskim organizacijama naložio "ozbiljnije i oštrije" postupanje pri rješavanju pitanja sjetve i otkupa, ali i zatražio obzirnost i "klasnu diferencijaciju" na selu. Ali klasno "razvrstavanje" u okeanu siromašnog seljaštva bilo je nespojivo sa izvršenjem visokih i nerealnih otkupnih kvota. Zbog toga je u godinama 1949-1950. nastavljen kontinuitet čestih pojava nezakonitih i brutalnih postupanja predstavnika vlasti. Narodni odbori, odnosno službenici zaduženi za otkup, su razrade planova i otkupna opterećenja po domaćinstvima često vršili birokratski, "iz kancelarije", što je dovodilo do teškoća oko izvršenja, a zatim i prekomjerne primjene represivnih mjera.      

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)