Uspomene vojvode Živojina Mišića - kraj dinastije Obrenović (4): Neistinita tužba komandanta Aktivne vojske

Na kraju tužbe Srećković je zahtijevao da se zbog toga, kao nedostojan, odmah uklonim iz vojske. Za svjedoka je naveo poručnika Petra Nešića iz Kragujevca. Srećković je baš tih dana patrolom jurio Nešića i stavljao ga u zatvor zbog nekih prestupa o kojima mi je pričao moj komandant. Đeneral Srećković je tužbu poslao pod numerom i potpisao je kao komandant Aktivne vojske i počasni ađutant Njegovog veličanstva kralja. Znajući onu narodnu izreku: "Dvojica bez duše – treći bez glave" bio sam veoma uzbuđen.

Poslije dva dana, pošto sam se malo sredio, napisao sam odgovor, u kome sam kategorički tražio da budem stavljen pod redovni vojni sud da bi se vidjelo ko je klevetnik – ja ili komandant Aktivne vojske đeneral Srećković. Odgovor sam predao đeneralu Cincaru Markoviću, koji mi reče da je dobro napisan. Tom prilikom pitao sam đenerala da li poznaje Paju Vukotića i kakvo mišljenje ima o njemu.

– To vam je, gospodine Mišiću, jedan od najpoštenijih ljudi u nas. On će prije dozvoliti da mu ruku sagore u vatri, nego da kaže neistinu.

To me još više okuraži, naročito kada skoro isto mišljenje čuh i o pomenutom sudiji. Prota Barjaktarević bio je već umro. Poslije podnijetog odgovora na tužbu zamolio sam da me primi kralj. Čim sam ušao u njegov kabinet, kralj mi nasmijano reče: – Znam zašto ste došli, gospodine Mišiću. Tužbu sam pročitao, ona je skroz neistinita. Ja se vrlo dobro sjećam vašega odgovora kada sam vam o tome postavio pitanje u Smederevu. Nemojte se ništa brinuti, samo odlučno tražite da vas stave pod sud. Uvjeren sam da će rezultati biti vrlo rđavi po tužioca.

Šta je dalje bilo s tom tužbom i mojim odgovorom ništa apsolutno nijesam znao, pa sam poslije jedno mjesec dana opet podnio raport da budem stavljen pod sud. Baš u to vrijeme pozvao me jednog popodneva kralj u Dvor i tom prilikom mi reče da je prije nekoliko dana pitao đenerala Srećkovića zašto me nije ranije tužio, nego tek poslije 7-8 godina.

– Nijesam ga ranije tužio zato što sam znao da je Mišić bio veliki ljubimac kralja Milana, pa bi mi tužba bila uzaludna – odgovorio je đeneral.

Uspomene vojvode Živojina Mišića - kraj dinastije Obrenović (3): Penzionisanje pukovnika Mašina, tužba protiv Mišića

Kao što se vidi, ovaj krasni đeneral, pošto je znao da je u to vrijeme kralj Aleksandar bio veoma neraspoložen prema svom ocu, htio je da me s ovim dodatkom još više kompromituje. Neka mu to služi na čast.

Kakvo je rješenje donio vojni ministar na onu tužbu poslije mog odgovora nije mi bilo poznato. Tek početkom iduće godine na jednoj svadbi u "Grand-hotelu" u Beogradu sjedoh za sto vojnog ministra potpukovnika Vasića i upitah ga zašto jedanput ne donese rješenje da se stavim pod vojni sud po tužbi đenerala Srećkovića.

– Pravo da ti kažem, parnicu bi izgubio đeneral i još bi za klevetu bio osuđen, pa da ne bi pucala bruka da jedan đeneral, komandant Aktivne vojske i kraljev počasni ađutant, bude osuđen za klevetu, ja sam u dogovoru sa kraljem bacio taj predmet u arhivu – tako mi doslovno odgovori vojni ministar.

Prije no što je donio pomenuto rješenje, vojni ministar je zamolio svoga kolegu, ondašnjeg ministra prosvjete, Luku Lazarevića, koji je nekim svojim poslom išao u Kragujevac, da ode kod Paje Vukotića i onoga sudije i da ih upita da li sam ja kadgod i šta govorio protiv đenerala Srećkovića. Kakav je odgovor od onih čestitih ljudi dobio Lazarević, ja ne znam, samo se sjećam da mi se on poslije nekoliko nedjelja žalio na Vasića što mu je takvu ulogu dodijelio, te je onako grdno nasio kod svojih dobrih prijatelja, kao što je bio Paja Vukotić i onaj sudija.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)