Sukob Jugoslavije sa informbiroom i zaokret Rumunije (5): Zahlađenje odnosa i primjena reciprociteta

Prve vidljive naznake promjene stava Rumunije prema Jugoslaviji javile su se u martu mjesecu 1948. godine. Dotada topao odnos i spremnost na saradnju zamijenjeni su hladnoćom prilikom opštenja i kidanjem saradnje. Rumunska radnička partija je na sastanku Politbiroa od 22. aprila razmatrala odnos Jugoslavije i SSSR-a, i sovjetska pisma upućena jugoslovenskoj partiji od 27. i 31. marta. Zaključak sastanka imao je nekoliko glavnih cjelina. Prvo, osuđen je odnos KPJ prema Sovjetskoj komunističkoj partiji (boljševika) – SKP(b), i kritikovan vrh partije zbog trockizma i imperijalizma. Drugo, data je puna podrška sovjetskom rukovodstvu. Treće, izražena je nada da će KPJ "likvidirati nezdrave manifestacije i strane uticaje među svojim rukovodstvom, za dobrobit proletarijata i čitavog jugoslovenskog naroda, a takođe i za dobrobit snaga demokratije i socijalizma u cijelom svijetu". Na kraju, RRP je iznijela i određenu dozu samokritike. Smatrala je da je ujedinjenjem sa Socijaldemokratskom partijom februara mjeseca, u članstvo primila veliki broj "malograđanskih i neprijateljskih elemenata" i kao obavezu vidjela sprovođenje akcije čišćenja svojih redova i podizanja ideološkog nivoa kadrova.

Sukob Jugoslavije sa Informbiroom i zaokret Rumunije (4): Podrška Zapada Jugoslaviji donijela pobjedu

Već sljedećeg mjeseca jasno je naglašeno od strane Ministarstva spoljnih poslova Rumunije da će primjenjivati pravilo reciprociteta u odnosima. Neki od primjera bili su sljedeći. Aprila mjeseca je Ambasada FNRJ uputila Ministarstvu informisanja Rumunije zahtjev za spiskom novinara, umjetnika i drugih javnih radnika koji je po Ugovoru o kulturnoj saradnji trebalo da borave u Jugoslaviji. Međutim, Rumunija je odugovlačila sa odgovorom, tako da do saradnje nije ni došlo. Maja mjeseca sekretar sindikata novinara iznio je stav da se o Jugoslaviji ne treba pisati jer ni ona nije pisala o Rumuniji i da će svako ko bude pisao o njoj biti isključen iz sindikata. Istog mjeseca ministar Teohari Đorđesku je saopštio odluku da rumunska omladinska delegacija neće ići u Beograd na savjetovanje Vijeća balkanske omladine jer "ona nema šta da nauči od jugoslovenske omladine". Poslije početnih uspjeha sa izložbom ARJUG-a "Jugoslavija u izgradnji" koja je od februara bila prikazivana u Bukureštu, Ploeštiju, Brašovu i Temišvaru, ona je početkom maja zaustavljena, te u drugim mjestima koja su planirana nije održana. Bez dozvole izložba je prenijeta u Arad, ali je po prispijeću bila oduzeta od strane Okružnog komiteta RRP. Proslava Titovog rođendana od strane Rumuna nije ni planirana, spremljen materijal novine nijesu objavile, radio nije izdao saopštenje, a akademija nije ni bila u planu. Ipak, poslije iznošenja stava da će Ambasada sama organizovati proslavu, rumunsko rukovodstvo je popustilo i organizovalo akademiju na koju je bilo pozvano svega dvadesetak ljudi. Adorian, sekretar ARJUG-a, govorio je isključivo o Rumuniji, dok je Tita samo uzgred spomenuo. Knjiga o omladinskoj pruzi Šamac–Sarajevo bila je odštampana u 10.000 primjeraka, ali nije bila puštena u prodaju, takođe nije prikazan ni film "Slavica". Hlađenje odnosa bilo je uvertira i znak da će se u budućnosti odnosi razvijati u suprotnom pravcu.

Tokom proljeća 1948. godine zabilježen je čitav niz incidenata na graničnim prelazima. Naročito je tokom aprila bio učestalo zadržavanje jugoslovenskih diplomatskih predstavnika, kurira i predstavnika jugoslovenskih preduzeća na željezničkoj stanici Žombolj. Iako su pomenuti imali potrebnu dokumentaciju za prelazak, rumunski službenici su za svakog pojedinačno tražili odobrenje iz Bukurešta.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)