Brisel u Skupštini Crne Gore uključio autopilota

Skupština Crne Gore usvojila je ustavne amandmane koji se odnose na Sudski savjet i Tužilački savjet i Centralnu banku, ali je rasprava koja je prethodila glasanju otvorila pitanje koje će postajati sve važnije kako se država bude približavala Evropskoj uniji. Da li poslanici glasaju zato što vjeruju u rješenja koja usvajaju, ili, pak, zato što strahuju da će, ukoliko ih ne podrže, biti proglašeni za protivnike evropskog puta?

Za amandmane je glasalo 68 poslanika, bez glasova protiv i uzdržanih. Međutim, gotovo potpuna saglasnost ne znači i da su poslanici bili zadovoljni ponuđenim rješenjima. Naprotiv, tokom rasprave se moglo čuti da amandmani nose rizike jer daju prevelika ovlašćenja, da nijesu prošli kvalitetnu javnu raspravu, da nijesu dovoljno konsultovani stručnjaci i da pojedina rješenja nijesu prilagođena crnogorskom sistemu. Ipak, nakon iznošenja svih tih primjedbi, gotovo svi su podigli ruku za usvajanje ustavnih amandmana.

Tako je evropski put u crnogorskom parlamentu počeo da liči na let koji vodi autopilot. Kada Brisel odredi pravac, poslanička većina više ne provjerava pažljivo ni brzinu, ni put, ni moguće prepreke, već prepušta upravljanje uvjerenju da je svako skretanje opasnije od usvajanja lošeg rješenja.

Poslanica Nove srpske demokratije Jelena Božović, koja je govorila u ime parlamentarne većine, priznala je da tokom javne rasprave nijesu prihvaćeni predlozi nevladinih organizacija, pojedinaca i stručne javnosti. Objasnila je da su rokovi ograničili mogućnost njihovog prihvatanja i da su amandmani već bili usaglašeni sa Evropskom komisijom. Istovremeno je saopštila da i vlast i opozicija imaju rezerve jer se vrhovnom državnom tužiocu i predsjedniku Vrhovnog suda daju prevelika ovlašćenja, odnosno autoritet bez odgovarajuće kontrole.

Predsjednik Demokratske partije socijalista Danijel Živković saopštio je da ta partija podržava amandmane sa ozbiljnom rezervom, uz uvažavanje kritika stručne javnosti i opasnosti koje mogu proisteći iz novih rješenja. Upozorio je da se pravosuđu daje ogromna moć i da evropske integracije ne smiju biti oslobođene kritike. Ipak, najavio je podršku, uz obrazloženje da je iznad svih rezervi interes da Crna Gora postane dio evropske zajednice.

Slično je govorio i poslanik Evropskog saveza Boris Mugoša. On je ocijenio da se ustavne promjene usvajaju u minut do 12, bez kvalitetne javne rasprave, i ukazao na nelogičnosti u sastavu i načinu upravljanja Sudskim savjetom i Tužilačkim savjetom. Uprkos tim primjedbama, saopštio je da će Evropski savez glasati za amandmane jer predstavljaju mjerilo za zatvaranje poglavlja 23 i imaju podršku Brisela.

Predstavnik Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović najavio je podršku poslaničkog kluba HGI–DUA iako su, kako je saopštio, svjesni rizika koje ustavne promjene nose. Razlog za glasanje ponovo su bili zatvaranje poglavlja 23 i članstvo u Evropskoj uniji.

I Dritan Abazović je u ime Građanskog pokreta URA najavio podršku amandmanima, iako je ocijenio da predložene promjene ne predstavljaju unapređenje sistema. Poručio je da URA nije željela da učestvuje u ovom postupku, ali ni da bude označena kao kočničar evropskog puta. U konačnom izvještaju o partijama koje su dale 68 glasova, URA, međutim, nije posebno navedena.

Ovakav način političkog ubjeđivanja nije nov. Od formiranja 44. Vlade, objašnjenje da se nešto mora podržati zbog Evropske unije pokazalo se kao jedan od najuspješnijih mehanizama disciplinovanja i vlasti i opozicije. Dovoljno je određeno rješenje proglasiti evropskom obavezom pa da rasprava o njegovom kvalitetu postane sporedna, a protivljenje politički rizično.

Posebnu težinu tom trendu u crnogorskom parlamentu daju aktivnosti šefa Delegacije EU u Crnoj Gori Johana Satlera, koji parlamentarnim partijama često šalje veoma jasne, a ponekad i neuobičajeno direktne poruke o tome šta Brisel očekuje. Prema nezvaničnim saznanjima "Dana", kada želi da ubrza određeni proces, Satler ponekad preskače predsjednike partija i neposredno komunicira sa šefovima poslaničkih klubova.

Takav uticaj trenutno se pravda potrebom da Crna Gora što prije završi pregovore. Ali pitanje je šta će se događati nakon ulaska u EU, kada će u Skupštinu stizati još više obimnih, stručnih i često teško razumljivih propisa koje treba uskladiti sa evropskim pravom. Ako poslanici već sada glasaju za rješenja za koja sami kažu da su rizična, nedovoljno razmotrena ili neprilagođena domaćem sistemu, evropska zastava može postati pokriće za odustajanje od osnovne poslaničke obaveze – da znaju, razumiju i brane ono za šta glasaju.